Zagrebačka visašica Ana Šimić (23) opasno dobro je krenula u dvoransku sezonu. Odradila je četiri nastupa, dvaput preskočila 1,92 metra, jednom 1,94 (op.p. to je norma za Svjetsko dvoransko prvenstvo koje 8. ožujka počinje u poljskom Sopotu), a prošli vikend u Gentu je skočila najslabije - 1,88 metra, donosi novi broj sportskog tjednika Max!.
Do Sopota slijedi još subotnji nastup u Göteborgu, zajedno s Blankom Vlašić. No, dok je Ana već potvrdila nastup na Dvoranskom SP-u, Blanka to tek treba napraviti.
- Čim se vraća natjecanjima, onda je spremna je, ne za 1,94 metra, nego već i za puno veće visine. Uopće ne dvojim da će ispuniti normu već u Göteborgu - rekla je Ana.
Je li se nadala ovako dobroj seriji skokova?
- Da.
Lani si u dvorani imala tek jedan dobar nastup, kada si preskočila 1,93 metra, a tu si visinu si ove sezone već nadmašila.
- Cilj mi je bio skočiti normu za Svjetsko dvoransko prvenstvo. Dobro sam se pripremila i, eto, uspjela. Nadam se da ću konačno ući u finale na velikom natjecanju. Za sada nemam nijedno finale - rekla je Ana.
Nema 7000 kuna za Tenerife
Nastupala je prije dvije godine na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Istanbulu, gdje je osvojila 14. mjesto. Iste godine zapela je u kvalifikacijama Olimpijskih igara u Londonu, a lani također nije uspjela ući u finale Svjetskog prvenstva u Moskvi. U svim tim kvalifikacijama nije uspjela preskočiti više od 1,90 metara.
- Mislim da je zaista vrijeme da nadmašim svoj najbolji plasman na velikim natjecanjima, a to je 14. mjesto iz Istanbula. Pa, mora i mene konačno krenuti - priča Ana.
Tko su po njoj favoriti u Sopotu?
- Po onome što sam vidjela, meni nekako najbolje izgleda Šveđanka Ema Green, premda Ruskinja Kučina ima dva skoka preko dva metra za sada. Naravno, treba pričekati i vidjeti u kakvoj će formi biti Blanka - napomenula je Ana.
Ono što nikako nije dobro u karijeri ove mlade atletičarke su uvjeti u kojima trenira.
- Svaki tjedan idem u Rijeku na tri, četiri dana. U Zagrebu preko zime jednostavno nemam gdje trenirati. Kada je vani malo toplije, onda se može se odraditi trening u Boćarskom domu, ali ako je vani hladno, onda je unutra kao u hladnjači. Da treniram u toj zimi, riskirala bih ozljedu, a to je ono što mi sada najmanje treba - rekla je Ana.
Nije bezazleno i tako često putovati na relaciji Zagreb - Rijeka, pogotovo kada je na cesti kiša ili snijeg.
- Nema druge. Mora se. Sreća pa imamo dovoljno kilometara u “nogama”. Na svako bliže natjecanje, a to je u krugu do 1000 kilometara, idemo automobilom. Malo više vozi trener Edo, malo manje ja - rekla je Ana.
U Rijeci trenira u dvorani na Kantridi. Tamo joj je klub Kvarner izašao u susret i dao joj termine za treninge dvaput dnevno. Možda je rješenje da se preselite u Rijeku. Ne biste gubili vrijeme na odlaske i dolaske.
- Neeeee... To ipak ne dolazi u obzir. Pa nije Rijeka tako daleko - istaknula je Ana.
A trebali su odraditi pripreme na Tenerifeu, ima gdje je bilo sve dogovoreno, no Ana i njezin trener ostali su “kratki” za sedam, osam tisuća kuna koliko su koštale kompletne pripreme na Kanarskom otočju.
- Meni je pravo čudo kakve je rezultate Ana postigla s obzirom na to kako treniramo ove sezone. Jer, nismo napravili ni blizu onoga što sam si zamislio na pripremama. No, nemojte zaboraviti da su čuda kratkog vijeka. Ono što bode oči jest činjenica da u Zagrebu mi nemamo gdje trenirati vis. I da u Boćarskom domu nije tako hladno, staza nije za vis. Pretvrda je i nakon treninga na njoj sve kosti bole - rekao je Edo Josipović, Anin trener.
Molili su za pomoć na sve strane.
- Pisali smo bivšem Zagrebačkom športskom savezu, ali oni su imali posla oko gašenja starog i osnivanja novog Saveza pa nismo dobili nikakav odgovor. Sponzori? Nema ih ni na vidiku. Ne znam uopće kako se dobivaju sponzori. Možda bismo trebali biti jako dobri prijatelji s nekakvim jakim političarem. Mi kao da ne postojimo, a Ana je lanjsku sezonu završila kao 11. na svjetskoj rang-listi najboljih visašica - priča Edo Josipović.
Ima li rješenje za vaše probleme?
- Ima. Kada bi nam grad dao nekakav prostor 30 x 40 metara, nešto slično kao što Blanka ima u Splitu. Tamo bismo si sami napravili skakalište i mogli bismo trenirati cijele zime. Pa da se i zagrije Boćarski dom, to nije idealno rješenje jer tamo trenira puno djece. Nije se jednom dogodilo da neko dijete protrči baš u trenutku kada je Ana na zaletištu. Nažalost, ispada da je Zagreb zadnja rupa na svjetskoj atletskoj karti kada je riječ o dvoranama za naš sport - oštar je bio Edo.
Trener već na izmaku snaga
Možda će dvorana ispod tribina Svetica biti dobro rješenje za treninge visa.
- Svašta se priča, ali dok ne vidim, ne vjerujem. Sigurno da bi to bilo rješenje - rekao je Edo te , koji je dodao:
- Iskreno, već sam na kraju snaga. Ja više ne mogu napraviti normalan trening, sad moram nešto kemijati da bi se nešto dogodilo. Da imamo uvjete, već bi njezine visine bile puno veće. Da promijenim grad? Ne mogu, jer doma imam troje male djece koja me ionako slabo vide kroz godinu jer sam stalno na putu.
Hrvatski atletski savez pomaže koliko može.
- Da, oni su nabavili sredstva da možemo trenirati u Rijeci. Platili su za mene avionsku kartu do Genta kako bih mogao biti uz Anu. No, nisu ni oni svemoćni - istaknuo je Edo.
Plan je da Ana skače još sedam, osam godina.
- Da, ali bez uvjeta skakat će možda još godinu, dvije - zaključio je Edo Josipović.
>> Blanka se vratila i osvojila četvrto mjesto, Ana Šimić druga
ko joj je kriv kad nema odobrenje komiteta............