Hrvatski znanstvenik Marin Soljačić i njegov tim nakon što su u Las Vegasu pokazali kako funkcionira bežični punjač mobitela, objavili su i svoje novo otkriće a to je jeftini prozirni ekran. Transparentni se zasloni koriste na avionima i automobilima gdje se na staklu projiciraju važne informacije poput navigacije, brzine, ali u posljednje vrijeme i za projiciranje video sadržaja na običan prozor ili čak naočale. Za tu je svrhu razvijeno nekoliko tehnologija, no svaka ima određena ograničenja. Soljačićeva momčad s vjerojatno najboljeg svjetskog sveučilišta MIT novim je pristupom ostvarila značajna poboljšanja u odnosu na postojeće sustave: širi kut gledanja, jednostavnost proizvodnje, potencijalno nisku cijenu i skalabilnost.
Ovo dostignuće objavljeno je jučer u časopisu Nature Communications u čijem su se pisanju Marinu Soljačiću pridružila još šestorica znanstvenika, članova njegove ekipe. Znači, postojeći "head-up displayi" napravljeni su tako da se čini kako prikaz lebdi u prostoru negdje ispred korisnika. Jasno je kako je kut gledanja takve slike vrlo ograničen, morate biti u točno određenoj poziciji kako biste je jasno vidjeli. S novim Soljačićevim sustavom prikaz je moguće vidjeti iz više različitih uglova. Također, ti sustavi koriste elektroničke sklopove kako bi kontrolirali prikaz, no oni su skupi i komplicirani te ograničavaju prozirnost.
Za to su MIT-ovi znanstvenici našli rješenje, u prozirni su materijal ugrađene nanočestice. Njih se može podešavati tako da prikazuju samo određene boje, svjetlosti, valne dužine, dok sve ostalo prolazi kroz njih. Tako staklo ili neki drugi materijal ostaje dovoljno prozirnim a prikaz je dovoljno jasan. Soljačić i njegove kolege tvrde kako bi trebalo moguće napraviti i višebojni prikaz koristeći istu tehnologiju. Samo tri boje, crvena, zelena i plava, dostatne su da se stvori privid onoga što mi nazivamo punim spektrom.
- Staklo će izgledati gotovo savršeno prozirno, kaže Soljačić.
- Većina svjetla nije točno te valne dužine koju nanočestice trebaju prikazivati. Primjena bi se, recimo, mogla pronaći u projiciranju slika na izloge trgovina gdje bi prolaznik još uvijek vidio što je u izlogu.
No, sam Soljačić ističe kako je još uvijek riječ samo o konceptu te da ih još uvijek čeka puno posla do optimizacije sustava. Srebrne nanočestice izabrane su za početna testiranja zbog dostupnosti i cijene, kaže Marin Soljačić. Čestice se mogu nanijeti u tankom, jeftinom plastičnom premazu koji bi se nanosio na staklo, kao recimo da zatamnjujete staklo. Sustav bi funkcionirao s komercijalno dostupnim laserskim ili konvencionalnim projektorima koji mogu producirati traženu boju. Sustav ima potencijal da dovede do novih otkrića i primjena poput savitljivih ekrana, 3D prozirnih zaslona ili samoljepivih projicirajućih folija.
- Pogledajte samo koliko ima površina pokrivenih prozorima, taj prostor nije sasvim iskorišten. Kad šećem gradom i gledam stakla na neboderima, zamišljam što bi se sve na njima moglo prikazati, kaže naš znanstvenik.
Rad Soljačićeve momčadi financirala je američka vojska kroz svoje znanstvene odjele te Nacionalna znanstvena fundacija.
Čestitam ekipi i dr. Soljačiću!