Ako Ministarstvo financija vjeruje u oporavak javnih financija do kraja godine, analitičar Željko Lovrinčević ne vidi tu mogućnost, štoviše, deficit, robni izvoz, javni dug i rast BDP-a puno više podbacuju nego u zemljama u okruženju. Zato ni stupovi srama nisu pomoć u puno većim problemima s kojima ćemo se suočiti.
Kasni rebalans
Ministarstvo vjeruje da će deficit do kraja godine biti tri posto BDP-a. Ima li šanse?
Nema. Do kraja godine vjerojatno će biti 4,5 posto BDP-a, što je suprotan smjer od zemalja u okruženju gdje deficit pada. Takva “vožnja u suprotnom smjeru” u odnosu na ostale zemlje teško se prihvaća kod ulagača. Tome treba dodati i pad robnog izvoza koji će ove godine biti šest posto, što također nema ni jedna zemlja. Uračuna li se u proračun HAC i HBOR, deficit raste prema 5,5 posto. Svi su porezi podbacili osim PDV-a, no koliko god se radi na sprečavanju sive ekonomije, toliko taj napor smanjuje umanjeni PDV na usluge u ugostiteljstvu.
Na jesen se ide u rebalans zbog izdataka za zdravstvo. Je li to trebalo prije napraviti?
Rebalans je trebalo obaviti na ljetnoj sjednici Vlade. A da se to radi zbog zdravstva, samo je izgovor, jer znalo se i ranije da će tog izdatka biti, pa se i ranije mogao planirati u proračunu. Sve su kategorije loše. Rebalansi su česti, radi se plan za šest mjeseci, a onda se opet proračun mijenja za drugi dio godine. Irska, primjerice, koja je imala još i veći šok, u četiri godine imala je jedan rebalans.
Dakle, problemi se pojačavaju...
Uskoro ćemo biti najzaduženija nova članica EU. Ove će godine javni dug doći do razine od 60 posto BDP-a, no sljedeće godine porast će na 70 posto. Zato što će se jamstva HAC-u, nakon što se da u koncesiju, pretvoriti u javni dug. Mislim da bi uredbu oko javnog duga trebalo ugraditi u Ustav. Prvi put dogodilo se da nezaposlenost raste u srpnju. Suprotno očekivanjima, u svibnju su pali građevinski radovi.
Slabi BDP
Onda je teško očekivati rast BDP-a...
Gospodarski rast glavni je problem. Srednjoročno će BDP rasti dva posto, iz čega se ne mogu servisirati ni kamate. Zato se i događaju koncesija, prodaje... Sljedeća vlada sigurno će biti prisiljena i na privatizaciju dijela energetskog sektora.
Prema tome, onda ni stupovi srama nisu toliko važni potezi?
Posebnih učinaka nema, kao ni jedna ad hoc mjera. Apsurd je veći jer među neplatišama ima i državnih tvrtki, primjerice, Bizovačke toplice nisu šest godina uplaćivale doprinose. Probijaju se i rokovi plaćanja u zdravstvu. Utjerivanje sive ekonomije je dobrodošlo, ali važnije je pokrenuti proizvodnju. A i treba vidjeti od kada će se utvrđivati imovina u trećem stupu.
>> Drugi stup srama: Na web i poslodavci koji ne daju plaće
