Petrokemija ne ide u privatizaciju, potvrđeno je još jednom iz Vladinih krugova, nakon čega je i cijena dionice te tvrtke naglo korigirana, no istodobno se upravo tom dionicom u utorak najviše trgovalo pa se već nagađa kako su neki ulagači prije vremena znali da će jedna od tema razgovora premijera Milanovića s čelnim ljudima Gazproma biti, kako doznajemo, i Petrokemija. A pretpostavlja se da se samo s ruskom kompanijom može razgovarati o privatizaciji Petrokemije. Od ljudi bliskih upravi čuje se, pak, kako su nova tri člana uprave dovedena zbog restrukturiranja koje bi trebalo biti okončano za oko dvije do tri godine, a tada bi se stvorio temelj za privatizaciju, kada će i vrijednost Petrokemije biti veća od sadašnje pritisnute gubicima.
Mnoštvo tvrtki
A osim privatizacije na površinu su ponovno isplivala nagađanja o sumnjivu porijeklu imovine čelnika kutinske tvrtke Josipa Jagušta, o čemu je jučer u Poslovnom dnevniku pisala Irena Divković Milanović. Prema podacima iz imovinske kartice, vrijednost njegova četiri stana u Zagrebu gotovo je šest milijuna kuna, a kako se već dulje vrijeme priča među dioničarima, posjeduje i stan u elitnom Kensingtonu u Londonu, čija se vrijednost procjenjuje na nekoliko milijuna funti. Na upit Večernjeg lista ima li što sporno u tome da čelnik državne tvrtke ima toliku vrijednost u nekretninama, Jagušt odlučno odgovora da nema.
– Riječ je o javnim podacima iz moje imovinske kartice, i ništa od toga nije kupljeno u vrijeme dok sam u Petrokemiji. Zadnja nekretnina kupljena je prije šest do sedam godina. I ja i moja supruga radili smo godinama u Londonu. Od 2001. do 2010. nisam radio u Petrokemiji i tada sam radio u privatnim tvrtkama, pa i u Agrokoru, te šest godina u Londonu. Svi stanovi su prijavljeni u imovinskoj kartici i s tom sam imovinom i došao na mjesto predsjednika uprave Petrokemije – rekao nam je Jagušt. Šire objašnjenje dat će u srijedu, rekao nam je.
Jedan bivši suradnik Josipa Jagušta kaže kako je na radnim mjestima na kojima je radio mogao zaraditi novac za imovinu u Hrvatskoj, no, tvrdi, teško je vjerovati da je legalnim prihodima mogao uštedjeti za stan u prestižnom dijelu Londona.
Jagušt je u Petrokemiji od 2010., a prije toga karijera mu je bila vezana uz Nadzorni odbor i upravu Ine, te Inine podružnice InterINA u Londonu, gdje je, prema informacijama, zarađivao četiri do pet tisuća dolara mjesečno, a uz to je posjedovao i poslovnu karticu te su mu bili plaćeni svi troškovi smještaja. Svojedobno je bio i u upravi Agrokor Trgovine a potom i direktor te tvrtke, a zatim je ušao u upravu tvrtke Gorup, stoji u imovinskoj kartici.
Jagušt je u kartici naveo da je njegova supruga vlasnica dionica tvrtki ZIK i Petrokemija, no nije naveo da je suvlasnica tvrtke sa sjedištem u Engleskoj. Ona je zajedno sa sinovima Krešimirom i Josipom, naime, suvlasnica tvrtke Hemworth Limited sa sjedištem u Benendenu u Kentu. Ta je tvrtka, prema posljednjim dostupnim podacima iz registra Companies House, u lipnju 2012. imala dobit od 40 tisuća funti, gotovinu u banci u iznosu od 70.964 funte te potraživanja u iznosu od 188.307 funti. A Hemworth Limited ima podružnicu u Hrvatskoj – tvrtku Amiculum koja je registrirana za graditeljstvo, trgovinu i kao putnička agencija. Direktori u toj tvrtki su Jaguštovi sinovi. Tvrtka ima godišnji promet od nekoliko desetaka tisuća kuna. No udjel u njoj ima i Jaguštova supruga s obzirom na to da je suvlasnica Hemwortha, no ni Amiculum se ne navodi u Jaguštovoj imovinskoj kartici.
Krešimir Jagušt još je direktor u tvrtki Primorje gradnja, a sin Josip Jagušt u tvrtki Seedev, koja se bavi konzaltingom.
Potpora radnika
Jagušt se vrlo malo pojavljivao u javnosti, a prva afera vezana uz njegovo ime u javnost je dospjela prošle godine kad je odlučio kupiti dva službena audija vrijedna 1,4 milijuna kuna, u vrijeme kada je tvrtka zabilježila gubitak. Prema navodima ljudi bliskih upravi, uz Jaguštovo ime vežu se i neke donacije te transferi radnicima, a jasno je da ih je sve vrijeme štitio, što onda i opravdava sindikalnu potporu Jaguštu kojeg žele i dalje na čelu kompanije.
Tko puno zarađuje i što je puno previše ovisi koji primitivac temu obrađuje . Tako je bilo pitanje dali g. Merkel Njemaka kancelarka zardi previše 300.000 Eura godišnje . Pojeine zvjerke iz vrha Banaka ju šiju i to trostruko i više ... Naravno tko je koliko puno previše plačen je teško reči onda je ljepo uzet još jedan primjer Filip Lam kapetan momčadi Bajern (dobija) njegova zarada je 12, 9 miliona eura godišnje Da odmah prevedem u hrvatske kune da nema zabune ! radi se o 96.miliona i 750 tisuća kuna ... Ili mjesećno preko 800.000 kuna !