– Za hektar tikve butternut i meni, kao i seljaku za kukuruz, treba oko 4000 kuna ulaganja. No ja na kraju od svog hektara zaradim 20.000 kuna, a seljaku su jedina zarada državni poticaji – kaže naš najpoznatiji proizvođač egzotičnog voća i povrća Ivan Šulog. I dok ovih dana traje nova runda seljačke bitke za neisplaćene subvencije, mahom za pšenicu i kukuruz, koji su za poljoprivrednu proizvodnju najjednostavniji, a kao špekulantska i burzovna roba dohodovno najnesigurniji, Šulog je sa svojom robnom markom Exotic King lani i bez poticaja uprihodio 4,2 milijuna kuna, 25,2% više nego godinu prije.
Nema insekata
I to na 10 hektara vlastite proizvodnje u Donjoj Bistri i Velikim Zdencima, od koje 1,5 ha plasteničke, dok je sa 200-tinjak kooperanata diljem Hrvatske ukupnu domaću proizvodnju egzota digao već na 300 hektara. U ovoj će godini, kaže, proizvodnju udvostručiti. No prodali bi i puno više da imaju. Više od 90% robe završi u Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Belgiji, Poljskoj, na Kosovu..., a budući da mu je, tvrdi, misija da svake godine na hrvatsko tržište donese neke nove biljke, trenutačno jedini u Europi uzgaja i batat iz područja plemena Masai iz Kenije. To je, smije se, samo jedna od 12-ak vrsta batata, koliko ih sada uzgaja. Slatki jamajčanski krumpir s njegove njive svojedobno je na Hanžeku ponuđen i najbržem čovjeku na svijetu Usainu Boltu, koji je nakon toga istrčao najbolji rezultat sezone, smije se Šulog.
Iduće godine, tvrdi, brat će i indijanske banane koje uspijevaju jedino u SAD-u i Kanadi i čudo su u liječenju tumora. Navodno su 10.000 puta jače od kemoterapije, a udaraju samo na maligne stanice, objašnjava Šulog, koji se hvali i inovacijom praha od rogača, jedinstvenim proizvodom u svijetu sušenim na dalmatinskoj buri. Obični krumpir tretira se i 20-ak puta do branja i treba specijalne strojeve, dok na batatu kao tropskoj biljci gotovo nema posla – ni špricanja, jer u našem podneblju još nema insekata kojima su zanimljivi, a zarada po hektaru iznosi bruto 90.000 kuna za oko 35 tona. Domaća proizvodnja bazirana na pameti, inovacijama, marljivom radu, savršenoj hrvatskoj klimi, sreći – i najdražoj mu tituli “najluđeg hrvatskog izvoznika” – u Hrvatskoj se tako temelji već na više od 30 egzotičnih proizvoda, od pepina, babaka, chili jalapena, habanera, sibirskih i goji borovnica, jeju dinja, žutih lubenica do prinčeve krune, futssu tikve, crne mrkve, plavog krumpira, tamarilla, guave...
No kao i druge poduzetničke priče, i njegova ima tmurnu stranu. Projekti za dva plastenika od po pet hektara na poljoprivrednom zemljištu u građevinskoj zoni u Županji i Benkovcu vrijedni 120 milijuna kuna, koji bi se sufinancirali iz europskih fondova, gotovo su završeni.
Projekt koči parcelizacija
No Šuloga i partnere od aplikacije dijeli parcelizacija posjeda koja je moguća samo uz lokacijsku dozvolu za plastenike koje bi gradili, a nju po hrvatskim zakonima ne mogu dobiti jer je riječ o jednostavnim građevinskim objektima koji ne trebaju građevinsku dozvolu. Izlaz iz začaranog kruga Šulog je još prije tri mjeseca zatražio u resornom Ministarstvu graditeljstva. Odgovora nema, a projekti koji bi za stalno zaposlili 12 ljudi i 60-ak sezonaca stoje. Nikoga nije briga što bi Šulog tamo zapošljavao ni što bi se tamo proizvodilo samo voće i povrće koje raste u Južnoj Americi i ne može preživjeti transport do Europe. Uz plastenik bi se gradilo i bioplinsko postrojenje preko finskog HBOR-a teško 40-ak milijuna eura. No egzotično voće, koje bi bilo i svojevrsna turistička atrakcija, zapelo je u “svakodnevnoj” hrvatskoj birokraciji.
>>Kralj čipsa Zvonko Popović: Ne daju mi zemlju!
