Hrvatska će biti prva država koja će već od 1. siječnja 2012. godine početi primjenjivati europsku direktivu o plaćanjima u komercijalnim transakcijama. Direktiva je prihvaćena u veljači 2011., s tim da je sve članice moraju ugraditi u nacionalno zakonodavstvo do veljače 2013. godine. Rok plaćanja u svim vrstama transakcija, i u javnom i u privatnom sektoru, ograničava se na 30 dana, a samo iznimno, ako je to izričito navedeno u ugovoru i objektivno opravdano, na 60 dana. Takvo je rješenje prihvatio i hrvatski Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza (NN 125(2011)) koji je donesen prije dva mjeseca, a za tjedan dana stupa na snagu.
Jedan je to od posljednjih važnijih zakona HDZ-ove vlade, koji tvrtke i poduzetnici dočekuju s velikom nelagodom. Spuštanje rokova plaćanja na 30, a iznimno 60 dana bila bi jedna od najboljih vijesti kada bi bilo novca i kada bi se takvi rokovi plaćanja mogli poštovati. Jedan od stručnjaka za to područje kaže da je očekivao da će nova vlada odgoditi primjenu zakona kao što je odgodila primjenu zakona o javnim ovršiteljima. Ali nije.
– Nije realno očekivati da se rokovi plaćanja preko noći spuste na 30 dana bez ikakvih promjena u okruženju – tvrde financijaši. Nedavno je Slavko Linić kazao da će predložiti zakon kojim će rok plaćanja i za stare i za nove obveze odrediti na 45 dana, a primjenjivao bi se od rujna. Pitanje je da li je novom ministru financija Liniću promaknuo potez stare vlade kojim su rokovi plaćanja ujednačeni s europskom direktivom već od Nove godine, a prema tom zakonu odnosili bi se samo za nove ugovore. Provedbu zakona nadzirat će financijska policija, a zakonodavac je odredio izrazito visoke novčane kazne za sve koji prekrše nove rokove plaćanja. Kazna za dužnika bila bi od 10 tisuća kuna do milijun, a za odgovornu osobu od tisuću do 50 tisuća kuna.
Obračun s neplaćanjem i nelikvidnošću visoko je na listi prioriteta nove vlade za 2012. godinu. Vlada je u četverogodišnjem programu najavila da će pokrenuti stečajeve po skraćenom postupku nad svim nesolventnim tvrtkama, gdje obveze nadmašuju vrijednost imovine. Slavko Linić je kazao da će već u prvom dijelu godine poslati u stečaj 20 do 30 tisuća takvih tvrtki, s tim što bi njihovim vlasnicima država zabranila pokretanje novih biznisa dok se ne riješi status i dubioze postojećih. Zakonom bi se zabranilo prenošenje imovine i drugih vrijednosti na nova poduzeća a da obveze prema radnicima i drugim vjerovnicima, koje se nikad neće podmiriti, ostaju na poduzećima istog vlasnika koja su pred stečajem.
Vlada na odlasku pohvalila se da su javna poduzeća rokove plaćanja svela na 43 dana, no samo se rijetka među njima uklapaju u novi zakonski rok od 30 dana koji će se početi primjenjivati od 1. siječnja. Vodeći Agrokor, na primjer, tvrdi da svoje obveze plaća za 70 dana, premda se s mnogih strana čuje da to nije tako. Nametnutim rokovima plaćanja europska direktiva zapravo štiti slabije, a spomenuti rok od 60 dana iznimno se može produljiti samo slučaju da se time ne postupa izrazito na štetu vjerovnika. Iz godišnjih izvještaja koji se predaju Fini proizlazi da su prosječni rokovi plaćanja među tvrtkama oko sto dana, s tim što ima tvrtki i sustava od kojih se potraživanje ne može naplatiti po pola godine, pa i dulje.
Agrokor plaća u roku od 70 dana. U prosjeku možda da. Velikim i strateškim dobavljačima koje ne žele izgubiti ili rođacima i prijateljima plaćaju odma ili u naprijedf. A ostalima kad im se posreči. Isto kao i Zg Holding koji je, iako je znao za novi zakon, sve do nove godine sklapao ugovore sa rokom plaćanja od 90 dana. Što i ne bi bilo tako strašno da firmi u kojoj radim trenutno nisu dužni 300 dana. I za sada nema naznake da li će i kada nešto i platiti.