Iako je kampanja prerade šećerne repe u punom jeku, ni dva tjedna otkako je Srbija uvela tromjesečnu zabranu izvoza šećerne repe, koja se odnosi i na ugovorenu proizvodnju i oranice hrvatskih šećerana u Vojvodini, u Hrvatsku nije ušao nijedan kilogram dragocjene sirovine.
Jakovina nema komentara
U trima hrvatskim šećeranama, Tvornici šećera Osijek, županjskoj Sladorani te Viru očajni su. Ne riješi li se problem u idućih pet-šest dana hrvatska će industrija šećera pretrpjeti štetu veću od 10 milijuna eura. Toliko, naime, gubi samo na repi iz Srbije, ne računajući 30% manje prinose kod kuće zbog suše, od čega bi polovica završila i u državnom proračunu. Stoga je u jeku šećerne krize mlaka reakcija Vlade i resornog ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine u najmanju ruku začudna. Iz Jakovinina ministarstva jučer su tek ponovili da nemaju komentara dok traju konzultacije sa Srbijom, no očekuje se da će Beograd u ponedjeljak odlučiti hoće li u Hrvatsku pustiti repu koja je ugovorena.
- Ministarstvo poljoprivrede i Državni ured za trgovinu i politiku angažirali su se na rješavanju nastalog problema. No Srbiju može uvjeriti jedino intervencija nadležnih tijela EU tako da joj zabrane izvoz šećera u EU s obzirom na to da opstruira slobodnu tržišnu utakmicu. Odluka Vlade Srbije u suprotnosti je sa svim pravilima Svjetske trgovinske organizacije, Cefte, sa sporazumom o zaštiti ulaganja između Hrvatske i Srbije i drugim međunarodnim sporazumima - kaže predsjednik uprave osječke šećerane Ilija Nedić.
I dok u hrvatskim šećeranama zazivaju premijera Zorana Milanovića, čelnika delegacije EU u Hrvatskoj Paula Vandorena i Bruxelles “da prekinu najobičniju otimačinu koja ugrožava i njihovu proizvodnju i osobnu imovinu”, njihove vapaje trenutačno, čini se, najbolje čuje srpska strana, pravdajući se kako “komšije” preko njihovih leđa pokušavaju sačuvati izvoznu kvotu od 180.000 šećera, koliku su oni za EU dobili s dvostruko više šećerana. “Žele li Hrvati nešto slatko iz Srbije, neka kupe šećer”, poručio je Željko Kovačević, direktor šećerane Šajkaška iz Žablja preko srpskih Večernjih novosti.
Nedić pak kaže kako proizvodnje repe na 8 od 10.000 ugovorenih hektara u Vojvodini ne bi ni bilo da ih nisu financirale hrvatske šećerane, kupile sjeme, zaštitna sredstva - čak im u Srbiju poslale i tehnologe. A da apsurd bude veći, ne samo da sada ne mogu do sirovine, nego su u poziciji da će Srbija preraditi tu repu i iduće godine po povlaštenim kvotama izvesti šećer u Hrvatsku, nakon što postane dio EU tržišta, ogorčen je.
Nije prvi put
Samo u repu do koje sada ne mogu tri su šećerane, doznajemo od Nedića, uložile čak 6 milijuna eura. U nešto povoljnijem položaju je virovitički Viro jer nije, za razliku od osječke i županjske šećerane, uplatio avans, no ne prerade li dovoljno šećera, šećerane neće ispuniti ni ugovore s kupcima, koji bi ih mogli tužiti.
- Ne događa nam se to prvi put, od 2010. nas žele izgurati s tog tržišta. Posljednji smo put našu šećernu repu mogli prevesti samo preko dijela carinskih prijelaza kako bi nam poskupjeli troškove i prisilili nas da odustanemo od vojvođanskih polja. Ovo je samo nastavak - upozorava Nedić, ističući kako je vrijeme da se Srbiju spriječi u pogodovanju vlastitim šećeranama.
Špekulira se, naime, da iza zabrane stoji i srpski kralj šećera Miodrag Kostić koji može preraditi baš svu srpsku proizvodnju repe, no svojim dobavljačima po toni repe plaća 10-15 eura manje u odnosu na hrvatske šećerane – oko 35 eura.
>>Gorak im šećer - Srbija ne da repu našim šećeranama
Što sad ima za reći dobro poticani "ministar za uvoz šećerne repe iz srbije"?