Herbert Stepic, glavni izvršni direktor Raiffeisen International, možda je bankar s najimpresivnijom karijerom u srednjoj i istočnoj Europi. Poznat kao strastveni biznismen, bez dlake na jeziku. U četrdesetogodišnjoj karijeri skupio je dvadesetak vrhunskih priznanja i nagrada, među kojima su i titule najboljeg europskog bankara i najboljeg europskog menadžera. Prije početka svjetske financijske krize bio je jako sretan što se u bankarskoj karijeri kladio u tržišta u nastajanju, pa tako i na Hrvatsku. Do danas zadržao je isto mišljenje o tržištima u nastajanju, ali je stubokom promijenio stav o srednjoročnim perspektivama hrvatske ekonomije.
:: Možete li usporediti krizu u Hrvatskoj s krizom na drugim ključnim tržištima Raiffeisena? Primjerice, u odnosu na krizu u Mađarskoj?
Postoji vrlo velika razlika. Hrvatska je zbog niza specifičnih razloga imala dobre preduvjete za prolazak kroz krizu bez većeg pada gospodarstva u odnosu na druge zemlje. Jedan od ključnih razloga sigurno je visoka kapitaliziranost banaka. Malo zemalja ima visoku kapitaliziranost banaka. U bližem okružju samo još Srbija ima sličnu visinu kapitala. S prosječnim koeficijentom adekvatnosti kapitala od otprilike 20 posto hrvatske banke imale su dovoljno prostora za prihvaćanje očekivanih gubitaka tijekom krize. Ta je prednost bila razlog zašto regulator nije inzistirao na maksimalnim rezerviranjima za gubitke na lošim kreditima. Stoga su banke u Hrvatskoj bile u prednosti. Situacija u Mađarskoj bila je vrlo različita. Tamo su političari napravili niz znatnih pogrešaka u vođenju ekonomije. Koristili su se, blago rečeno, vrlo neortodoksnim metodama. Situacija je u Mađarskoj danas rezultat deset, dvadeset godina lošeg vođenja politike.
:: Čini mi se da sada govorite kao gost koji želi biti ljubazan, govorite samo o bankovnoj stabilnost u Hrvatskoj. A što je s kontinuiranim padom hrvatskog BDP-a? Što kažete na situaciju u realnoj ekonomiji?
Hrvatska je zemalja s kontinuirano negativnom stopom rasta od 2009. godine. Razloge tomu, kao i u Mađarskoj, također treba tražiti u povijesti. Brojne su vlade odgađale ili nisu provele strukturne reforme. Hrvatsko tržište nije ostvarilo potreban pozitivan privatizacijski doprinos te je više od pedeset posto domaćeg proizvoda ostalo vezano uz državu. Imate nizak postotak radne populacije s omjerom od 1,2 zaposlenog na jednog umirovljenika. Takav odnos stvara snažan pritisak na vladu da povećava poreze, što ima mnoge negativne posljedice. Nema investicija, nema pokretača za novo zapošljavanje koje je iznimno važno. Zadnjih vam dvadeset godina nedostaje to što osim turizma nemate odgovarajuća ulaganja u proizvodnju. Vladine investicije jedini su pokretač gospodarstva, ali zapravo su nužne privatne investicije ako želite diverzificirati gospodarstvo. Ako mene pitate, to je najvažniji zadatak aktualne vlade. Morate imati proizvodnju kao osnovu za zapošljavanje mladih. Stopa od 40 posto nezaposlenosti mladih iznimno je visoka.
:: Kad vas slušamo, čini nam se kao da slušamo guvernera naše središnje banke gospodina Vujčića koji snažno podržava ideju strukturnih reformi. S druge strane, novi tim hrvatske centralne banke predstavio je, prema mišljenju pojedinih bankara, vrlo agresivnu politiku rezervacija za loše zajmove. Kakvo je vaše mišljenje o tome?
Smatram da se nova regulatorna pravila u tretmanu loših kredita odnose na banke koje nisu osigurale dostatne rezervacije za loše kredite. Za razliku od takvih banaka, mi imamo usvojene standarde Grupe koji su osigurali dobru pokrivenost loših kredita rezervacijama za rizike. No, jasno je da uz više rezervacije za loše kredite dolazi do smanjivanja dobiti. Krediti koji se plasiraju srednje rizičnim klijentima postaju skuplji zbog novih međunarodnih pravila za izračun kapitala, a stroža pravila u određivanju rizičnosti kredita, rangiranja i rejtinga će za neke klijente također povećati cijenu kredita. U trenutku dok je hrvatsko tržište suočeno s recesijom, dok ostvarujete negativne stope rasta, jasno je da novo zaoštravanje neće pomoći stimuliranju rasta. Postoje neke vladine mjere koje potiču rast, ali stroža pravila za rezerviranja sigurno nisu podobna za pokretanje rasta.
:: Kako će izgledati politika Raiffeisena u sljedećih nekoliko godina u Hrvatskoj? Hoćemo li gledati dodatno investiranje ili ćete početi dezinvestiranje? Može li se možda očekivati čak i izlazak Raiffeisena s hrvatskog tržišta? Nije tajna da ste sve više orijentirani prema velikim tržištima s boljim perspektivama rasta poput Rusije ili Poljske...
Nakon što se dogodio Lehman Brothers i nakon što je došlo do promjena u bankarskom svijetu, posebno u Europi, važno je biti svjestan da poslujemo u drukčijem svijetu. Prije dvadeset godina tržišta su bila vrlo liberalna; ubrzano je raslo trgovanje novim derivativnim proizvodima, kamatne su stope bile niske, a na tržištu je bilo i previše likvidnosti... Govorimo o potpuno liberalnom tržišnom okružju orijentiranom rastu, o razdoblju koje je trajalo dvadesetak godina i koje se povoljno odrazilo i na prostor tranzicijskih zemalja u srednjoj i istočnoj Europi. Od 2001. do 2009. godine ostvarene su iznimno visoke stope rasta. No, nakon Lehmana uvjeti na tržištima okrenuli su se za 180 stupnjeva. Ono što je nekad bilo preliberalno, danas je preregulirano, i to od više regulatora. Pritom su odredbe jednog regulatora često u suprotnosti sa zahtjevima drugih. Primjerice, međunarodno prihvaćena pravila za određivanje potrebne visine kapitala Basel III traže od banaka da povećavaju kapital po fazama do 2019. godine, a onda je EBA (European Banking Authority) postavila zahtjev da se u samo devet mjeseci dosegne viša razina kapitaliziranosti. Za nas je zahtjev EBA-e značio povećanje kapitala za +19%. Zatim se postavlja zahtjev da na prekapitaliziranom tržištu banke ne bi trebale isplaćivati dividende... Kako se ponašati u uvjetima previše opterećujuće regulacije? Umjesto orijentiranosti na potrebe klijenata u borbi za održavanje poslovanja u razdoblju krize i poticanje rasta gospodarstva, morali smo se usredotočiti na naša unutrašnja pitanja. U prvoj polovici prošle godine bavio sam se traženjem dodatnog kapitala jer je EBA zahtijevala uskladbu visine kapitaliziranosti do sredine godine. Da to nisam napravio, došli bismo pod europski državni nadzor. Naravno da nam se to nije svidjelo. Zašto? Pa imamo prvoklasni poslovni model! Zašto bismo to dopustili?
No, vratimo se vašem pitanju. U okruženju gdje su kapitalne potrebe u zadnje tri godine manje ili više udvostručene, u situaciji kad je potrebno pedeset posto više kapitala nego prije za istu razinu poslovanja, kad trebamo za trećinu više likvidnosti nego prije jer moramo osigurati pričuve za moguće probleme s likvidnošću u budućnosti, sve to nas košta goleme količine novca. Kapital je postao skup i rijedak. Prije Lehmana plaćali smo 1,7%, a sad za dodatni kapital (TIER 2) plaćamo 7,0% godišnje. Ne mogu ići na kapitalna tržišta i tražiti dvije milijarde eura jer nam to investitori neće dati uz ovako niske razine povrata. Reći će da bi radije investirali u telefonske kompanije ili u potrošačka dobra, a ne u banke. Buffet je, primjerice, sada kupio Heinz jer vjeruje u velike povrate na uloženi kapital, a vjerujem da će ih i ostvariti. Dakle, kao menadžeri banaka danas moramo oprezno upravljati kapitalom i kristalno je jasno da u situaciji kad ne možemo osigurati visok povrat na kapital i rast na određenim tržištima, svoje investicije moramo disperzirati u zemlje s najvećim povratima. U usporedbi sa 17 tržišta gdje poslujemo, u ovoj zemlji ne ostvarujemo najviše povrate. Suprotno, Hrvatska je među zemljama u kojima ostvarujemo najniže povrate. Ključni razlog za usmjeravanje na tržišta s najvećim povratom je povećanje kapitalnog zahtjeva. Ipak, nemamo namjeru dezinvestirati niti razmatramo napuštanje tržišta s nižim stopama povrata na kapital. Ali, sve dok je kapital skup i nedostupan, moramo investirati na tržištima koja će osigurati više povrate. To su Poljska, Rusija, Slovačka... To je i Rumunjska u budućnosti. To su redom velika tržišta s vrlo dobrim povratima.
:: Što s građevinskim sektorom i tržištem nekretnina koji su u velikim problemima. Izloženost hrvatskih banaka u tom sektoru je signifikantna. Imate li sličnih iskustava u drugim zemljama? Imate li kakvu ideju što učiniti da bi se odmrznuli ti sektori?
Sektor nekretnina je najjače pogođena grana gospodarstva u srednjoj i istočnoj Europi. Isto tako, najveći udio naših loših kredita je u sektoru nekretnina. Razlog je u tome što u nizu zemalja tržište nekretnina zapravo nije postojalo za komunizma. Tržište se počelo stvarati padom Berlinskog zida te su počeli relativno snažni investicijski krugovi jedan za drugim. Još za ruske krize 1998. godine počeli su se primjećivati cjenovni baloni na tržištu nekretnina. I to se nastavilo. Lokalni i strani investitori usmjerili su se na tržište nekretnina. To je dovelo do pretjeranog investiranja i špekuliranja pa tako i do cjenovnih balona. U nekoliko zemalja građani su počeli investirati u nekretnine iznad razine koju bi im dopuštali vlastiti prihodi. Stoga je jasno zašto danas u bankama imamo velike probleme s lošim hipotekarnim kreditima u sektoru građana. Mnogo kasnije došli su problemi s poslovnim prostorima, to je tržište bilo puno snažnije pa je dulje preživjelo probleme. Problemi građana u otplati kredita za nekretnine počeli su u zemljama koje su ostvarile najveći pad realnih primanja tijekom krize. Mi smo imali najteže probleme u Ukrajini zbog velike devalvacije 2009. godine. Tko od građana uz devalvaciju od 70 posto može vraćati hipotekarni kredit u stranoj valuti? Lokalne banke dosta dobro su premostile takve probleme zahvaljujući vezanju lokalne valute uz euro, ali to ne može trajno riješiti problem otplate dugoročnih hipotekarnih kredita građana.
Bio sam šokiran kad smo u Hrvatskoj prvi put kupovali nekretnine za podružnicu u Zadru. Cijena je bila 5-6 tisuća eura po četvornome metru. Pa na tolike cijene nisam navikao ni u Beču. Tržište nekretnina već je dugo vrlo pregrijano u Hrvatskoj, a možda i reflektira osjećaj potražnje velikog broja turista koji dolaze u vašu zemlju. To, naravno, nije dobro za gospodarstvo. Loši krediti ključni su problem cijele ove regije.
:: Ali što učiniti s tržištem nekretnina? Čini se da hrvatske banke imaju vrlo jednostavnu strategiju: sjedi i čekaj. Nije jasno kako se na taj način nešto može napraviti.
U većini zemalja imamo istu situaciju. Sjediti i čekati je najbolja opcija. Što je druga opcija? Prodati daleko ispod troškova ulaganja ili kreditne izloženosti? Izlažete se golemim gubicima jer je tržište nekretnina nestalo. Nema drugih opcija nego sjediti i čekati. I tržište nekretnina oporavit će se s oporavkom gospodarstva. Ako sada prodajete nekretnine, možete prodavati znatno ispod realne cijene ili nećete pronaći kupca. Ista iskustva imamo i u drugim zemljama, recimo Mađarskoj. Hrvatska tu nije iznimka.
:: Krediti u švicarskim francima i općenito krediti s valutnom klauzulom vrlo su “popularna” tema među populistima u Hrvatskoj. Ima li Raiffeisen neku novu generalnu politiku prema kreditima s valutnom klauzulom?
Sjećam se jako dobro kada sam imao sastanak na temu trebaju li banke davati kredite u francima građanima u Rumunjskoj. Tamo smo počeli davati kredite u švicarskim francima gotovo dvije godine poslije drugih banaka, a počeli smo zato što smo gubili tržišni udio. Ipak, i tada sam bio uvjeren da to nije bio ispravni put. Vjerovao sam da za naše klijente rizik nikako ne može biti proračunat. U Hrvatskoj se nije, primjerice, dogodilo znatno odobravanje potrošačkih kredita u francima kao na nekim drugim tržištima poput mađarskog, ali vjerujem da ni hipotekarno (stambeno) kreditiranje u francima nije idealno za građane. No, ne vjerujem da će na kraju pojedinci ostvariti velik gubitak. Velike fluktuacije u tečaju do kraja otplate dugoročnih stambenih kredita ipak će pokriti sadašnje gubitke. Inače, dok ste toliko euroizirani, banke će trebati odobravati kredite vezne uz eure, ali ne bih građanima preporučio kredite u francima.
:: Svojedobno je Raiffeisen, kao prva strana zapadna banka u Hrvatskoj, bila svojevrsni znak nade i povjerenja, znak dobrih perspektiva. A sada ste nam zapravo pokazali palac dolje... Možete li usporediti sadašnjost i vrijeme kad ste došli u RH?
Kad smo 1994. počeli poslovati na ovom tržištu, situacija je bila potpuno drukčija. Tržište je obilježavala nelikvidnost i masovni bankroti, rastuća nezaposlenost... Slično je bilo i na drugim tranzicijskim tržištima. Tada je zemlja pokušavala naći samu sebe u novom okružju. Već tada ste imali snažnu euroizaciju. Isto je bilo još doba Tita. Kao dječak s deset godina na ljetovanju u Crikvenici na jadranskoj obali moja ujna morala je platiti apartman u njemačkim marka. Kada smo sredinom devedesetih dolazili na vaše tržište, lokalne banke bile su potkapitalizirane. Imale su male mogućnosti odobravanja kredita. Tek kad su krenule strane investicije u bankarski sektor, došlo je do povećanja kapitalne osnove i likvidnosti. Došlo je do goleme promjene u Hrvatskoj. Budite fer i prisjetite se – bez utjecaja investicija stranih banaka, rast u Hrvatskoj uopće ne bi bio moguć. Tada su vaše banke bile potpuno nelikvidne. No, nama je to koristilo. Došli smo na tržište s golemom potražnjom. Austrijsko tržište bilo je već potpuno zasićeno. Svojim dioničarima govorim da jako volim tržišta u nastajanju. Cijeli život sam na tržištima u razvoju gdje se ne morate boriti za umjetno stvaranje potražnje. Stoga su kamatne marže bile visoke. Otprilike istodobno počeli smo poslovati i na drugim tranzicijskim tržištima. Osigurali smo dugoročne izvore financiranja, vješti menadžment te stil upravljanja u kojem smo preferirali domaće, a ne austrijske ili međunarodne menadžere. Isto smo napravili u Hrvatskoj, ali i u Poljskoj i Slovačkoj... A što se promijenilo? Kakva je sad situacija? Sada je konkurencija relativno snažna, 14 posto je loših zajmova, kamatne marže su niže od tri posto uz vrlo visoke rizike. Imamo niske marže, a trebamo puno kapitala pa je povrat na investirani kapital vrlo nizak. Atraktivnost tržišta je vrlo niska. To je trenutačna prevladavajuća situacija. Euroizacija je još tu, a ponuda proizvoda je takva da možete dobiti sve što i bilo gdje drugdje. Imamo puni spektar proizvoda za prodaju. Aktivni smo i u mirovinskim fondovima. Nudimo sve na tržištu, a to nije bio slučaj kad smo došli. Tada se radilo samo sa štednjom i kreditima. Financijska industrija snažno se razvila. Sektor građana i sektor poduzeća dobro su usluženi. Na tržištu su sve jake strane banke. Dobrobit banaka ovisi u velikom dijelu o tome hoće li danas političari biti spremni strastveno prionuti strukturnim reformama. To bi značilo priliku za naše investiranje i novo zapošljavanje... Moglo bi pomoći razvoju gospodarstva. Sadašnja je vlada počela reforme, ali u situaciji u kojoj se nalazite morate raznim pogodnostima privući investitore. Samo ako vaše gospodarstvo dobro radi i mi bankari ćemo dobro raditi.
:: Imate loše mišljenje o euroizaciji. Ali, što će se dogoditi kućanstvima, poduzećima i državi s dugom u inovalutama? Prevladavajuće je mišljenje da je preopasno prekinuti čvrstu vezu kune s eurom.
Dobro, onda uhvatiti prvu šansu da se pridružite euru pa ćete imati vrlo čistu situaciju. Vezanjem kune uz moćni euro uskraćujete si korištenje glavnog instrumenta ekonomske politike. Imam oprečno mišljenje. Zemlje sa strukturnim problemima (deficit proračuna, vanjska zaduženost, strukturni deficiti) trebaju imati instrument tečaja i kamatnih stopa kao ključna oruđa koja mogu povući gospodarstvo u smjeru u kojem želi ići. U to sam čvrsto uvjeren. Hrvatska treba polako, ali uporno uvoditi druge instrumente kojima bi stimulirala lokalno kunsko tržište, a ostali posao treba odraditi putem strukturnih reformi.
:: Vjerujete li da imamo ikakve šanse pridružiti se eurozoni u sljedeći nekoliko godina?
Ma naravno da nemate. Niti imate šanse tako brzo provesti strukturne reforme. Ono što niste napravili u 20 ne možete napraviti u dvije godine. Ne smije se zaboraviti još jedna stvar: prosječni hrvatski građanin, ako mogu tako reći, imao je puno koristi od politike niskih kamatnih stopa i kredita u stranoj valuti. Za to vrijeme kamatne stope u kunama bile su visoke. To je razlog zašto nijedan političar nije bio spreman prekinuti kreditiranje građana u stranoj valuti. Građani su od toga imali puno koristi. Ali, prihodi građana u Hrvatskoj i Sloveniji bio je prosječno viši nego u drugim zemljama regije poput Mađarske ili Slovačke, a cijena za to je visoka vanjska zaduženost zemlje. Stoga morate više štedjeti i postupno ispravljati strukturne neravnoteže.
>> Zbog pada BDP-a ove se godine neće moći naplatiti 17% kredita
"Vezanjem kune uz moćni euro uskraćujete si korištenje glavnog instrumenta ekonomske politike. Zemlje sa strukturnim problemima (deficit proračuna, vanjska zaduženost, strukturni deficiti) trebaju imati instrument tečaja i kamatnih stopa kao ključna oruđa koja mogu povući gospodarstvo u smjeru u kojem želi ići." Zar je moguće da ovo u Hrvatskoj niko ne shvaća! Titanic je već udario u santu, ali zar morate parati trup cjelom dužinom?