Čuj, one novčanice od zadnji put bile su loše kvalitete, no ako toga imaš još, zainteresiran sam za nabavu. Ovaj put zanimalo bi me možeš li mi isporučiti milijun eura u krivotvorenim novčanicama? – pitao je zainteresirani kupac u veljači 2013. Tihomira Peulića.
– Pa vjerujem da bi se to moglo organizirati, ali bilo bi bolje da se sutra nađemo i sve dogovorimo – odgovorio mu je.
Da je u tom trenutku Peulić znao da će cijeli taj “posao” završiti USKOK-ovom optužnicom protiv njega i još 21 osobe koje se tereti da su se udružili radi krivotvorenja 170.300 eura, koliko su, kako su optuženi, u šest mjeseci stavili u optjecaj na sjeverozapadu Hrvatske, na sastanku se vjerojatno ne bi nikada pojavio.
Cijena za kvalitetu
Kao što se na sastanku ne bi pojavio ni da je znao da mu je “kupac” zapravo prikriveni policijski istražitelj. No, Peulić u tom trenutku ništa od svega toga nije znao, pa je u dogovoru s Draženom Puškarićem, koji je, kako će se pokazati kasnije, bio glavni mozak operacije Konfiktus, došao na sastanak s ozbiljnim kupcem krivotvorenih novčanica.
Ako me budeš zvao telefonski, i pitao za ovo, ne spominji eure, već me pitaj imam li 20 kilograma graha
– I, onda, kakvu mi cijenu nudiš? Jer ovo su izuzetno kvalitetne novčanice – zanimalo je Peulića.
– Dvadeset posto od iznosa koji te zatražim – odgovorio mu je.
– Dvadeset dva posto i dogovorili smo se – rekao je Peulić.
– Može – pristao je kupac.
– Koliko ti krivotvorenih eura treba ovaj put? – zanimalo je Peulića.
– Oko 20.000 eura – odgovorio je kupac.
– Dobro, evo, ovako ćemo: sutra se ponovo nađemo, ja tebi donesem krivotvorine, a ti meni 4400 eura. Osim toga, molim te, ako me budeš zvao telefonski, i pitao za ovo, ne spominji eure, već me pitaj imam li 20 kilograma graha – podučio je Peulić kupca pravilima svog posla.
Nakon što je kupac pristao na sve ponuđene uvjete, posao je dogovoren. Novi sastanak i razmjena krivotvorenog i pravog novca bila je organizirana za sutradan, kada je Peulić nazvao svog “kupca” te ga obavijestio:
– Ej, kupio sam onih 20 kilograma graha, pa se možemo naći i ranije.
Uspješno sklopljen posao bio je uvod u dalju suradnju jer je Peulićev “kupac” mjesec dana kasnije bio zainteresiran za dodatnih 150.000 krivotvorenih eura. I taj put sastanak je bio zakazan u jednom kafiću, no u telefonskim razgovorima kao šifra za lažne eure ovaj su put korištene – svinjske polovice.
Jedna i pol svinjska polovica tako je bila šifra za 150.000 krivotvorenih eura, koje je Peulić naručio, a prije konačnog dogovora o primopredaji novca, zabilježen je i razgovor u kojem on pita prikrivenog istražitelja:
– Je l’ sve u redu, jer ja pakiram meso?
– Je, je. A je l’ da ja donesem 33 kile? – pita prikriveni istražitelj Peulića, misleći pri tome na 33.000 pravih eura, koje mu je trebao dati za 150.000 krivotvorenih.
Tražili iPhone u oglasniku
Na koncu tog sastanka i primopredaje novca, Peulić i Puškarić te ostali iz njihove grupe uhićeni su, a policija je, kako se ispostavilo, razotkrila dobro uhodani “posao” koji je organizirao Dražen Puškarić, poznato lice iz policijskih evidencija. Puškarića terete da je osmislio način da se na brzinu domogne novca, a za krivotvorenje novčanica trebala mu je i tiskara. Za taj segment “posla”, prema optužnici, pobrinuo se Saša Kovarik, vlasnik Sitotiska Kovarik u kojem su od rujna 2012. do ožujka 2013. optuženici tiskali krivotvorene eure.
Terete se da su u optjecaj stavili najmanje 3592 novčanice od 50 eura, odnosno konkretnije 170.300 eura, a način na koji su to radili više je nego domišljat. Preko oglasnika su tražili ljude koji prodaju mobitele, iPode, iPhone te su te uređaje kupovali krivotvorenim novčanicama. Primopredaje novca i aparata odvijale su se uglavnom na parkiralištima, a u većini slučajeva prodavatelji mobitela posumnjali su u kvalitetu novčanica. No, dok bi se oni snašli i provjerili je li riječ o krivotvorinama, “kupac” bi netragom nestao, a prevarenom vlasniku mobitela nakon toga nije preostalo ništa drugo nego da sve prijavi policiji.
Kada je broj takvih slučajeva počeo rasti, policiji je postalo jasno da nije riječ o običnim prevarantima već o dobro organiziranoj grupi koja se specijalizirala za krivotvorenje većih količina eura. Tada se u priču ubacuju prikriveni istražitelji, a Puškarić i ekipa mjesecima su tajno praćeni i snimani. U tim razgovorima, čiju zakonitost su njihovi odvjetnici prošli tjedan pokušali osporiti na zagrebačkom Županijskom sudu gdje je bila zakazana sjednica optužnog vijeća, optuženici se dogovaraju o primopredajama novca, ali i žale u situacijama kada krivotvorene novčanice nisu ispale kako su trebale jer su se “pomiješala dva postupka proizvodnje”. U početku su ti razgovori otvoreni, no kako se “posao” s krivotvorinama razgranava, tako se u njima sve češće koriste šifre poput 20 kilograma graha ili 20.000 metara drva, što bi trebalo značiti da se očekuje primopredaja 20.000 krivotvorenih eura.
Pazi obrane, osumničeni su tajno snimani pa je to nezakonit dokaz. Kao trebali su im reči dečki mi vas sad snimamo a vi samo štampajte, pored takvih odvjetnika bolje da odmah odu u buksu na 5 godina pa da uštede lovu za suđenje :-)