Njih 14 zna se “natiskati” u najveću sobu osječkog zatvora, u 38 kvadrata. Po propisima mjesta u njoj ima za devet. Krevet je 121, a Novu godinu iza rešetaka u Osijeku dočekalo je 199 zatvorenika.
Nehumani uvjeti
Manjak prostora glavni je razlog zbog kojeg je zatvor “zasula” 71 tužba za naknadu štete u posljednje dvije godine. “Stanari” se žale na nehumane uvjete i traže od 50.000 do nemalenih 350.000 kuna. Dvije su tužbe nepravomoćno odbijene, a ostale su još u postupku.
– Prekapacitiranost je činjenica koju ne možemo negirati, ali činimo sve kako bismo taj nedostatak ublažili – govori Franjo Lulić koji je ljetos preuzeo mjesto upravitelja osječkog zatvora. U obzir to uzimaju, dodaje, i sudovi pa dosad nije isplaćena ni kuna odštete.
– Nitko više ne spava na madracima na podu, nabavili smo pomoćne ležajeve. Preraspodijelili smo blagovaonicu gdje su bili pravosudni policajci, a kapelicu premjestili u hodnik. Tako smo smještajni kapacitet nedavno povećali sa 110 na 121 zatvorenika – rezimira on. Popunjenost je zatvora, matematički gledano, trenutačno 164 posto. Daleko je to više posla i za zaposlenike, od kuhara do pravosudnih policajaca.
– Sigurnost nije upitna, nosimo se s time – ističe. Fizičkih je obračuna bilo sedam u 2013. – Daleko je to manje nego na pojedinim uglednijim javnim mjestima – napominje.
Računica im je pak jasna
– Manje je zlo ako, primjerice, obiteljski nasilnik bude privremeno smješten kod nas iako nema mjesta, nego da ostane na slobodi. Društveno je to opravdano – navodi naš sugovornik. Zgrada je stara više od stoljeća, a njezino premještanje iz središta grada spominje se već desetljećima. No teško ga je očekivati u doglednoj budućnosti.
Kantina ide u potkrovlje?
– Napravili smo protupožarne izlaze koji nisu bili predviđeni, da povećamo sigurnost. Sve su to odradili zatvorenici – nastavlja. Krečili su i sređivali lani i susjednu zgradu Županijskog suda. Rad je dobrovoljan i plaćen, a oni koji rade, manje borave u skučena četiri zida. U zatvoru su uvjereni da unatoč tužbama mnogi njihovi “stanari” razumiju da daju sve od sebe.
– Stigle su nam blagdanske čestitke bivših zatvorenika ili onih koji su premješteni u druge zatvore poput Požege, gdje su blaži uvjeti. Nitko ih nije prisilio da ih napišu – pokazuje Lulić desetak čestitki. Uvijek se, dodaje, može učiniti više. Razmišljaju tako da se vešeraj, ambulanta i kantina premjeste u potkrovlje, čime bi dobili četiri nove sobe.
– Problem nam je što imamo samo jednu sobu za žene pa, kad ih bude više, premještamo muškarce da im oslobodimo prostor – kaže. Žena bude šest ili sedam, a zanimljivo je da se one – ne tuže na uvjete iza rešetaka.
Mnogi koji postupaju nehumano u bilo kom pogledu završe u buksi. I sada se ti ne-humanisti žale na nehumane uvjete. Šta nije mislio u kakvima će uvjetima živjeti kada je radio ono zbog čega su ga strpali u buksu. Daa li su humani uvijeti kada asfalter na +40 radi sa asfaltom koji je još vrući od toga, ali pošteno radi svoj posao, a ovi se izležavaju i žale se na nehumane uvjete. Svašta!