Vlado Šola, Venio Losert, Valter Matošević, Mirza Džomba, Vedran Zrnić, Nikša Kaleb, Goran Šprem, Igor Vori, Petar Metličić, Ivano Balić, Blaženko Lacković, Slavko Goluža, Denis Špoljarić, Davor Dominiković, Drago Vuković. Izbornik Lino Červar, trener Irfan Smajlagić, trener vratara Zdenko Zorko, kondicijski trener Miljenko Rak. I sjajna logistika: Zoran Gobac, Željko Kavran, Damir Poljak, Silvio Njirić, Ivica Udovičić, Davor Urek, mr. Stanislav Peharec, dr. Josip Feldbauer, Milan Sakaradžija, pool s Draganom Kovačevićem... Zlatni rukometaši! Posebni ne samo zato što su zlatni, ali i zlatni zato što su toliko posebni. Generacija koja se do olimpijskog trona vinula iz pepela nakon lampaša na Europskom prvenstvu u Švedskoj i zlata na Svjetskom u Portugalu, u čijem su osvajanju sudjelovali i Mario Kelentrić, Renato Sulić, Božidar Jović i Tonči Valčić. Dio obitelji.
U godinu i pol uzeli su dva zlata, ono olimpijsko u Ateni, po koje su krenuli u okrnjenom sastavu, samo s jednim kružnim napadačem, osvojili su na uistinu impresivan način: osam pobjeda u osam utakmica! I s novim taktičkim iznenađenjem u obrani, nakon "gustih" 3-2-1 u Portugalu, Červar je smislio i "hrvatski 5-1" za Grčku. Bengt Johansson, proslavljeni švedski trener, u Ateni je bio promatrač Svjetskog rukometnog saveza. Nije se mogao nadiviti igri Hrvata, otud i Johanssonove bajke o hrvatskom rukometu u Ateni. Najjači su kad su zajedno. U klubovima suparnici za njih još i nađu protuoružje, ali kada su pod hrvatskim stijegom, moraju im stisnuti ruke i gledati ih kako se vesele.
Našli su se. I međusobno, i s izbornikom i s trenerom. Tko ih ne poznaje, krivo bi pomislio kada ih čuje kako gunđaju. Ili kada uoči utakmice, bez riječi, gledaju u prazno. Ili kada zbrišu iz karantene. Ili kada slave na svoj način.
Svaki od njih zaigrat će i s jednom nogom, stisnuti zube. Znat će primati udarce, ali znat će i dijeliti ih. Bili su otpisani, a danas su na tronu. Pokazavši svima i put do njega: znanje, želja, strast i vjera u sebe.
