U drukčijem i malo opasnijem ruhu dečki iz Hladnog piva predstavili su se u spotu za pjesmu “Bilo koji broj” koja zvukom odmiče od njihova uobičajenog stila. A što ih je natjeralo na ovakve promjene, hoće li na Knockout festivalu na francuskom skijalištu samo pjevati ili će i skijati te kako se nosi s netolerancijom u zemlji ispričao nam je frontmen benda Mile Kekin.
Gangsteri u pjesmi o banci
– Ideja o spotu u noir stilu potekla je od Radislava Jovanova Gonza, velemajstora kratke muzičke forme u Hrvata, koji je, čim je album “Svijet glamura” izašao, rekao da bi radio spot za ovu pjesmu jer mu je baš legla. On je veliki ljubitelj noir filmova i općenito starih crno-bijelih filmova, nismo imali budžet da snimimo cijelu pljačku banke pa se Gonzo sjetio post festum verzije u dobrom američkom autu starije proizvodnje. I to je bilo to. Gonzo je čovjek koji zna što hoće pa nema praznog hoda, što je još bitnije kad na temperaturi oko nule snimaš spot u kabrioletu. Malo smo se ipak smrznuli, ali isplatilo se – prepričava Mile atmosferu sa snimanja. Osim što je spot u malo atipičnom stilu za Hladno pivo, i surf zvukom u ovoj pjesmi napravili su odmak od svog prepoznatljivog glazbenog pečata, zašto?
– Istina, ovaj zvuk nema baš nikakve veze s Hladnim pivom, barem dok ja ne zapjevam. Pjesma je nastala relativno brzo, imao sam tekst o kreditu i osobnoj bankarici, a Zoki je došao s temom na gitari i to se nekako sretno sljubilo. Na kraju smo dobili pjesmu koja priziva vremena kad se s gelom u kosi išlo na plesnjake i slušalo Radio Luxemburg. Kad sad nakon gotovo tri godine preslušam “Svijet glamura”, vidim da je to zapravo stilska vježba od albuma. Tu smo eksperimentirali s puno žanrova, a ovaj surferski vjerojatno je najveće iznenađenje za neke fanove – objašnjava Kekin. Bend će se od ove godine oprostiti svirkom na Trgu bana Josipa Jelačića, što Mili savršeno odgovara jer, kaže, nije baš obožavatelj tih dana u kojima se očekuje da se dobro provedete. Radno će kročiti i kroz prvi mjesec, i to već 8. siječnja kad nastupaju na Knockout festivalu na jednom francuskom skijalištu, pa će se Mile s guštom nakon svirke spustiti niz snježne padine. – Imam premalen auto da bi mi skije stale u njih, mislim da ću opet unajmiti neke. Skijati sam naučio tek prije dvije godine kad smo zadnji put svirali na Knockout festivalu. Nisam neki Kostelić, ali se mogu spustiti niz plavu stazu bez težih posljedica za zdravlje. Naučio sam da treba paziti na dvije stvari: na količinu rakijica u krvi i na prebrze bordere – veli Kekin. Svoje stavove uvijek bez zadrške predstavlja kroz pjesme, ali i privatnim angažmanom kao što je to bilo nedavno uoči referenduma o ustavnoj definiciji braka kao zajednice muškarca i žene, kada je dao svoju podršku LGTB zajednici. Ishod referenduma nije ga iznenadio.
– Prošao sam Hrvatsku uzduž i poprijeko već valjda sto puta i znam gdje živim, u maloj zemlji s velikim razlikama u standardu, mentalitetu, povijesti, i znam koliki je utjecaj Crkve. Jedino mi je žao što se naš glavni grad pokazao tako sitnim velegradom. Ali idemo dalje, borba se nastavlja – poručuje glazbenik. Razmišlja li možda zbog netolerancije u zemlji, krize i korupcije koja ne obećava svijetlu budućnost o tome da se odseli nekamo drugamo, u Kanadu možda? – Pa kad se već spominje Kanada, ove sam godine ondje proveo dva i pol mjeseca i upoznao mnogo mladih ljudi iz cijele Hrvatske koji su dobili jednogodišnje radne dozvole i sanjaju o tome da ostanu gore zauvijek. Nitko se nije pretjerno žalio na snijeg i tipa s ralicom. Također nisam nikog sreo da je otišao jer mu u Hrvatskoj brak nije ustavno bio zaštićen. Štoviše, Kanada je među prvima legalizirala istospolne brakove. Bogomolja svih usmjerenja ima na svakom uglu po Torontu, ali se nitko ne miješa u prava pojedinca kad je brak u pitanju, jer se smatra nepristojnim gurati svoj nos u nečiju intimu, vjeru ili političko opredjeljenje – kaže o kanadskom mentalitetu te se osvrće na situaciju kod nas:
– Mi se i dalje bavimo tuđim seksom pa nam ni u vrijeme najteže krize nije teško spiskati 47 milijuna kuna da bismo osigurali nešto što imamo i zeznuli nekog drugog. Kažu da je to zbog zaštite obitelji i braka. Baš me zanima za koliki će postotak pasti broj rastavljenih, koliko će biti manje nasilja u obitelji, koliko će više djece biti sretno udomljeno nakon ove promjene ustava. Pa tko je tu lud? – pita se pjevač.
Ljuti ga što mladi ljudi odlaze zbog krize kojoj se ne vidi kraja, zbog lopovluka prošle vlasti i nesposobnosti sadašnje pa se zato pita sljedeće:
– Koga briga na kojem će pismu biti ploče ako će, kažu, Vukovar za dvadeset godina biti selo ne promijene li se sadašnji trendovi odumiranja i iseljavanja stanovnika. Tko će te ploče čitati za trideset godina? Nitko. Stogodišnja baba na biciklu. Ništa mi više nije jasno pa moram sve okrenuti na zafrkanciju, psihijatri kažu da je to zdrav način obrane – šaleći se završava svoje razmišljanje na ovu temu.
S obzirom na to da se ne ustručava izraziti svoj stav, s kojim se često većina i ne slaže, stvara li mu to neugodnosti s obožavateljima? – Ne pada mi na pamet da svoja uvjerenja krojim po ukusu publike i prilagođavam svojoj target grupi pa taman ostatak života svirao na dječjim rođendanima. Čim jasno i glasno govoriš što misliš, pokušavaju te diskreditirati, tako pričaju da sam na platnoj listi neke stranke, da imam stan na Tuškancu, besplatno parkiranje u javnoj garaži i još jedan stan na Kaptolu. To je sve s ciljem da se uvjeri ljude kako su “svi oni isti”. E, nisu. I nije me briga što misli kreten koji želi vjerovati u to jer njemu istina ionako samo smeta. Ja znam gdje živim, gdje parkiram i znaju moji prijatelji, a svima ostalima, uključujući neke vaše kolumniste i estradne intelektualce opće prakse, poručujem da su veliki uvijek u ustima malih. Inače, to je i stih s novog albuma. – kaže. Kad je riječ o obožavateljima, svjestan je da među njima ima ljudi svakakvih uvjerenja i stavova i s tim nema problema sve dok se od njega ne očekuje da se prilagodi njima.
– Je.. ga, postoje pjevači koji će narodu ići niz dlaku pjevajući mu o tome kako je najbolji, super, plemenit, lijep i neshvaćen, nepravedno osuđen i postoje ovakvi kao mi kojima dođeš na koncert da ti pokažu ogledalo u kojem nisi uvijek najljepši, ali kažu da istina oslobađa – oštro će Mile te zaključuje ovu temu: – Ja volim ovu zemlju i htio bih ostarjeti ovdje, zato vrištim kad vidim da ljude pokušavaju podijeliti u dvije kolone, u lijeve i desne, u normalne i nenormalne samo da bi se neki mračnjaci dokopali političke karijere.
Oglasit će se čuvari tradicije
S bendom priprema novi album, ima spremnih par pjesama, a, kaže, novi materijal će podići prašinu.
–Sudeći po pjesmama koje smo napravili, bit će ovo album oko kojeg će se dići puno prašine. Vjerujem da će ih opet obrađivati čuvari tradicije i ćudoređa, ali bit će i materijala da nas popljuju i oni ljeviji. Također se, naravno, veselim i silnim hvalospjevima koje ne znam kako ću izdržati a da se ne zacrvenim. Za divno čudo, nove pjesme zvuče ipak puno optimističnije i da oprostite zajebantskije nego što je vrijeme u kojem živimo.
>>Mile Kekin: S Thompsonom ne dijelimo iste političke stavove
Mile Kekin je u ratu pobjegao iz Bosne u Hrvatsku umjesto u svoju matičnu državu Srbiju.