U kafiću Lutvinka u Slavonskom Brodu utakmicu s Italijom i presudni trenutak s prijateljima je pratio je i Marijev ponosni otac Mato Mandžukić.
Zatekli smo ga presretnog, primao je čestitke sa svih strana.
– Naravno da sam ponosan. Čuli smo se ujutro na dan utakmice i rekao sam mu da zabije dva gola, prvi desnom, a drugi lijevom nogom. Zabio je jedan, ali nema veze, dovoljno je i to. Neka Španjolcima da onaj drugi – ne skrivajući sreću kazao je Mato, koji je zamalo ponovno dobio i na kladionici.
Naime, protiv Iraca se kladio da će Mario zabiti prvi gol na utakmici. Djelatnica ga je, kaže, nagovarala da uplati i više, jer je i ona vjerovala da će Mario učiniti nešto veliko, ali nije veliki kockar pa je uplatio samo 50 kuna. To mu je na kraju donijelo 500 kuna, jer je koeficijent bio 10.
– Protiv Talijana sam opet uplatio 50 kuna da će Mario zabiti prvi gol, iako su smanjili koeficijent na 7. Nažalost, Pirlo ga je ovaj put put preduhitrio, ali nema veze, važno je da je zabio. Protiv Španjolske ću se, naravno, opet kladiti na istu opciju i s istim iznosom – govori Marijev tata, odjeven u crveno-bijeli dres s neizostavnim sinovim brojem 17.
Kaže da ga asocira na bubamaru koju više nije vidio u stanu. Upravo u vezi broja 17 jednu zanimljivost otkriva nam i nekadašnji Marijev trener iz brodske Marsonije Tadija Brnić. Naime, prvi veliki uzlet u seniorskoj konkurenciji Mario je ostvario kada je kao sedamnaestogodišnjak odlazio na posudbu (!?) u redove susjednog gradskog trećeligaša Željezničara.
– Sve do tada Mario je igrao na poziciji bočnog igrača, no u Željezničaru ga je trener Darko Basara prvi stavio u vrh napada i odmah je "eksplodirao". Po povratku u Marsoniju Mario je u svojoj prvoj drugoligaškoj sezoni odmah postigao 17 pogodaka i od tada gdje god igra uvijek traži da na dresu nosi broj 17 – pojašnjava Brnić.
Drugi trener Damir Ruhek, kojega je Mandžo nedavno pitao koji broj nosi kako bi mu poklonio Wolfsburgovu trenirku, a njegovu sinu, kojemu je već poklonio Dinamov dres, kopačke, kroz suze govori kako se svakom njegovu pogotku veseli kao da ga je on zabio.
– Mario igra u velikoj formi, ali on još nije dosegnuo svoj zenit. Štoviše, uvjeren sam će za dvije do tri godine biti još bolji, jer njega iznad svega krasi upornost. Živi za nogometom i apsolutno je posvećen nogometu, a samo takvi igrači mogu uspjeti – tvrdi Ruhek.
Mato, pak, dodaje kako je vjerovao da će utakmica biti teška. Nadao se pobjedi, no Talijani su klasa i nije bilo lako. Priznaje i kako ga zaboli svaka sinova ozljeda, jer kao bivši igrač svjestan je kako je to bolno. Ipak, dodaje, "ma čvrst je on kao beton". Iako je otac odustao od puta u na EP, Mario u Poljskoj ipak nije sam – s njim su njegova djevojka i pas Leni.
Njezino ime Mato nam ipak nije želio otkriti.
– Mario je po prirodi skroman i samozatajan i ne voli govoriti o svom privatnom životu. Mogu samo reći kako je u nekim medijima već objavljeno kako mu je djevojka iz Strizivojne – kaže Mandžukić senior.
svaka čast Mandžukiću, ali zašto nas toliko maltretiraju s tim glupostima što je rekao tata, mama, bubamara...... zar je to vijest? eh, novinarstva....