U bistrou Šalša jedem mnogo rjeđe nego što bih htjela, iz sasvim prozaičnog razloga – na posve je drugom kraju grada od onoga u kojem živim ili kojim se češće krećem.
Osim toga, sve donedavno u Šalši niste bili sigurni hoćete li se uspjeti dočepati dnevne ponude, koju su posluživali od 11 do 15 sati, jer se često događalo da su sve porcije razgrabljene već do 13. Nasreću, sada i u popodnevnoj smjeni, od 16 do 22 sata, osim burgera, nude izbor dnevnih jela.
“Pomaknuti” začini
Šalša se skutrila u stambenom bloku trešnjevačkih uličica, a i ulaz je prilično neupadljiv. Kao da se penješ na kat susjedove kuće. Bistro je uređen minimalistički, u crno-sivim tonovima, s velikom crnom školskom pločom na kojoj je ispisana dnevna ponuda. Prostor bez crnih mramorastih pločica djelovao bi mi puno toplije, ali atmosfera i jelovnik mnogo mi više zaokupljaju pažnju od uređenja interijera (terasa ljeti zaslužuje pohvalu!).
Nepretenciozna, ali zanimljiva jela po povoljnim cijenama (najčešće između 30 i 45 kuna) uspjela su u Šalši srušiti mit o tome da ponuda gableca ne može istodobno biti kvalitetna, kreativna i povoljna.
O čemu je riječ? O jelima koja su malčice pomaknuta od dosadne klasike, kojima je udahnuta mrvica kreativnosti i koja su dobro pripremljena. Glumci su u tim kreacijama poznati, nema ekstravagancije: srdele, carsko meso, lignje, svinjska vratina, pohana piletina.
No, kad za 38 kuna jedete pohanog domaćeg piceka mariniranog u jogurtu, češnjaku i đumbiru, s pireom od krumpira i celera i malom salatom, osjećate se zadovoljnima. Koliko uzbudljiva može biti četvrtina piceka? Ako je uvaljate u začinsko bilje i začine kakve malo koji restoran u Zagrebu koristi, iznimno. Sa svakim novim zalogajem pokušavate pogoditi začine upotrijebljene u marinadi a da pritom nijedan nije pretjeran, ne iskače, ne smeta, čak ni onima tradicionalno nesklonima egzotici.
Jednako su tako “pomaknuto” začinjeni krumpir i salata, posluženi kao prilog.
Dnevna ponuda i popodne
Jela su naizgled poznata – njihovi nazivi i sastojci klasičnoj i poprilično konzervativnoj zagrebačkoj publici ne paraju pretjerano uši, ali u izvedbi su ipak otklon od konvencionalnog i zato Šalša ima vjernu sljedbu. Svi mi kojima je pun kufer loših, bezukusnih, nemaštovitih i preskupih gableca hvatamo svaku priliku da se dočepamo Trešnjevke.
Iako je pritisak posjetitelja u početku bio velik, kada smo pitali gazdu misli li “širiti posao”, jasno nam je odgovorio da ne namjerava jer jednostavno fizički nema mjesta, a kvalitetu ne želi unazaditi. Nasreću, ponudu dnevnih jela uspio je protegnuti i na popodnevne sate.
U vrijeme kada u popodnevnoj smjeni još nisu imali gotova jela nego samo burgere, okušali smo sreću i s njima. Meso besprijekorno pečeno i pristojne debljine, pecivo hrskavo i slatko. No, prilozi doživljaj dižu na višu razinu. Primjerice, dresing od pečene paprike i svježeg mladog luka, garnirano s nekim klicama – izraz ugodnog iznenađenja još mi neko vrijeme nije silazio s lica.
Doista, naizgled jednostavna jela obogaćena novim okusom, neočekivanim sastojkom i nekom kulinarskom tehnikom pretvaraju se u gurmanski doživljaj. A govorimo o jelima koja nisu skuplja od 40 kuna, dok idejom i izvedbom nadmašuju ponudu mnogih razvikanih zagrebačkih restorana.
To su mjesta za kojima uvijek tragam, gdje osjećam da dobivam dobru vrijednost za novac, jer mi se čini da ljudi koji mogu osmisliti takva jela i ne precijeniti ih u sebi nose sličnu strast prema hrani kakvu i sama gajim. A s takvima mi je uvijek drago sjesti za isti stol.
>>Dobro došli u Malu Italiju u srcu Zagreba
>>Prijateljski kvartovski lokal s ukusnim i nepretencioznim jelima
