Manje je poznato, ali zemlja tisuću otoka može se pohvaliti i s najmanje još toliko dvoraca i kurija.
Za razliku od obale, koja godišnje uprihodi lavovski dio od sedam turističkih milijardi eura, dvorci su još uvijek najčešće – mrtvi kapital. Oni ili tavore u ruševnom stanju ili devastirani čekaju ljepša vremena i bolje gospodare.
Većina od oko 180 sačuvanih dvoraca smještena je, inače, u sjeverozapadnim dijelovima Lijepe naše, a najočuvaniji su sagrađeni u 17. i 18. stoljeću. Svi su redom dragocjeni svjedoci prošlosti, vrijedna kulturno-povijesna i graditeljska baština i zavidan turistički potencijal.
Dvorci su velik turistički potencijal. Nijemci su, recimo, u dvadesetak dvoraca smjestili hostele
Iako su u pravilu manji i općenito skromnije građeni nego što je to radila vlastela u imperijalnim europskim zemljama, svaki je za sebe pravi dragulj za svaku ozbiljnu turističku zemlju. Hrvatska, koju se i dalje masovno percipira kao zemlju isključivo sunca i mora, još nije otvorila tu priču, ali ni taj trenutak nije daleko.
U turističkom ministarstvu kulturni turizam, naime, posebno apostrofiraju kao jedan od ključnih proizvoda i jedan od glavnih pokretača razvoja u nerazvijenim područjima i destinacijama, a kao nadopunu osnovnom sunce-more proizvodu u primorskom dijelu. Resorno turističko ministarstvo priprema i strateški i operativni okvir za povlačenje sredstava iz strukturnih fondova EU jer bi novac s tog izvora trebao biti ključna poluga za projekte kako kulturnog turizma općenito tako i uvezivanje dvoraca u turistički kontekst.
Uskoro, kažu u ministarstvu Darka Lorencina, počinje i izrada akcijskog plana razvoja kulturnog turizma, a naručili su i studije predizvodljivosti turističke valorizacije dvoraca. Naručeni materijali trebali bi sistematizirati postojeće stanje, dati primjere kako su se prema svojim dvorcima postavili u Španjolskoj, Francuskoj, Austriji, Škotskoj... te ponuditi modele turističkog upravljanja dvorcima.
Također, studija bi trebala biti od pomoći i oko povlačenja novca iz EU fondova.
Suhopolje kao škola
– Kada bude dovršena, organizirat ćemo i nekoliko radionica za sve zainteresirane dionike i vlasnike. Sigurni smo da će navedene aktivnosti omogućiti da se dobar dio ove baštine stavi u turističke svrhe i da će se Hrvatska u skoroj budućnosti moći promovirati kao „zemlja tisuću otoka i tisuću dvoraca“ – poručuju iz Ministarstva turizma.
Slijedi golem, osjetljiv i vrlo zahtjevan posao, no ni dosad nisu svi sjedili prekriženih ruku. Dvorac Trakošćan, Veliki Tabor ili Bežanec, primjerice, po mnogo čemu su svijetli izuzeci, ali započeti su i mnogi drugi projekti. Istina je da danas dvorci i slična baština, koja je dobila turističku svrhu, nerijetko služi samo za muzeološke postave.
(Dvorac Trakošćan, foto: Grgur Žućko/PIXSELL)
Takav je primjer i nedavno obnovljeni Dvorac Eltz u Vukovaru. No, odmiču i neke druge priče.
U pripremi je, recimo, projekt koji će Dvorac Suhopolje u Virovitičkoj županiji, koji se obnavlja iz sredstava fondova EU, preobraziti u školu, točnije Centar kompetencija za obrazovanje u turizmu. U toj županiji, koja je prije dvije godine kupila ruševno zdanje kurije Janković, u Kapeli Dvoru pokraj Virovitice, s oko dva milijuna eura iz europskih fondova obnovu već privode kraju. Završetak radova najavljen je za rujan, a obnovljena kurija Janković postat će turističko-edukativni centar sa 20 soba, konferencijskom dvoranom, restoranom i deset radnih mjesta.
“Nemamo mora, ali imamo prirodu i povijest”, nedavno se pohvalio župan Tomislav Tolušić.
Za maštovite domaćine
A da more nije nužno za uspješan i atraktivan turizam, smatra i predsjednik saborskog Odbora za turizam Goran Beus Richemberg.
– Dvorci su golem potencijal, pružaju uistinu velike turističke mogućnosti. Nijemci su, recimo, u dvadesetak dvoraca napravili hostele. To je financijski nešto manje zahtjevno od hotela, a mlađa publika vrlo je prijamčiva kako za učenje tako i za priče koje se mogu isplesti oko svakog dvorca – kaže G. Beus Richembeg, koji je nekada vodio i Hrvatski ferijalni i hostelski savez. Jedno je sigurno, upravo dvorci za maštovite turističke domaćine mogu biti nepresušan izvor inspiracije.
(Veliki Tabor, foto: Matija Topolovec/PIXSELL)
Za goste, pak, motiv dolazaka i izvan sezone. Voditeljica Konzervatorskog odjela Osijek Amela Alihodžić, koja je s entuzijazmom još prije dvije godine osmislila malu, privatnu “studiju” obnove pet baranjskih dvoraca, (Esterhazy u Dardi, Eugena Savoyskog u Bilju, Adamović u Erdutu i Tikveš s dvorcem i lovačkom kućom) uvjerena je da bi najlakši dio bio naći goste.
– Pogledajte samo dvorac Tikveš, nazivan još i Titov dvorac. To je kompleks građevina i uslužnih objekata s manjim, takozvanim lovačkim i glavnim dvorcem na području Parka prirode Kopački rit. Prebogat je poviješću, kako onom daljom tako i bližom, a vjerujem da mnogim današnjim turistima može biti vrlo zanimljivo boraviti u dvorcu u kojem je negdašnji jugoslavenski predsjednik ugošćivao i političku i glumačku elitu onog vremena – govori Amela Alihodžić.
– Španjolska je, primjerice, oformila jednu tvrtku samo za upravljanje dvorcima u državnom vlasništvu. Danas oni svi uspješno funkcioniraju na tržištu kao hoteli s tri do pet zvjezdica – kaže naša sugovornica.
Kad bi, pak, naši dvorci zaživjeli na sličan način, mogli bi biti svojevrstan epicentri turizma unutrašnjosti i pokretači dulje sezone. Zasigurno bi posebno zanimljivi bili i lovcima, biciklistima, bikerima... a nema razloga da se u njima, recimo, ne poslužuje domaća i ekološka hrana, što bi za osiromašeno hrvatsko selo bio pun pogodak.
>>Objavljena lista 'propalih' zemalja, što mislite gdje je Hrvatska?
>>Turisti, ovo je 11 razloga zašto morate posjetiti Hrvatsku. Odmah!
