Čemu se mučiti skupljajući albume Franza Ferdinanda, Arcade Fire i Bloc Party ako sve to možete dobiti na jednom mjestu? Doista, reizdanje kompletnog back kataloga Talking Headsa a naročito njegova najvažnijeg dijela sažetog u prva četiri albuma nije moglo stići u pogodniji trenutak. Od 1977. do 1980.
Headsi su njujorški novi val utjelovili u svom najneurotičnijem i najkreativnijem izdanju. Dok su Ramonesi dva akorda raspoređivali kroz desetke slično intoniranih punk budnica, David Byrne i ekipa ispitivali su mogućnosti sublimiranja pop-rocka s umjetničkim ne-rock formama, a da rezultati pritom ne ispadnu iritirajuće pretenciozni. Stoga je već prvijenac "77" više mamio usporedbe s Roxy Music negoli s Velvet Underground ili (još manje) Stoogesima; štoviše, skladbom "Psycho Killer" zaradili su ulaznicu u srednju struju osiguravši bezrezervnu potporu kritike s obje strane Atlantika.
U vrijeme drugog albuma primijetio ih je Brian Eno, ali zvuk na inače jako dobrom "More Songs Of Buildings And Food" bio je pretanak. Pjesme su u rasponu od "Thank You For Sending Me An Angel" preko Al Greenove "Take Me To The River" do "Im Not In Love" opet bile odlične, dijagnosticirajući kolektivnu urbanu neurozu na jednako impresivan način kao debi. Vrhunac prve Talking Heads faze označen je remek-djelom "Fear Of Music" na kojemu je naprosto sve štimalo: briljantne pjesme s naslovima od (uglavnom) jedne riječi "Heaven", "Mind", "Paper", "Air", "Animals", "Drugs". Tjeskoba je poprimila oblike koji su istodobno bili paranoidni i atraktivni, a energična "Life During Wartime" dosegnula je nove visine u Byrneovim ionako podignutim autorskim standardima.
Album "Fear Of Music", uz "Marquee Moon" grupe Television, možda je najbolji testament njujorškog novog vala koncem sedamdesetih; besprijekorno i izvanvremensko ostvarenje. U vrijeme izlaska (1980.) četvrti album na kojemu su uplovili u afričku poliritmiju bio je proglašen jednako impresivnim, no uz iznimku uistinu perfektnih "Crosseyed", "The Great Curve" i "Listening Wind" njegove world-music ambicije djeluju pomalo mehanički i iscrpljujuće za nenavikla slušatelja.
Nakon tri godine stanke vratili su se albumom "Speaking In Tongues", ali to su već neki drugi Talking Headsi, ukalupljeniji u konvencionalnu pop formu i pripremljeni za masovno pop tržište. (D. L.)
