Više od četrdeset godina duga karijera Gorana Bregovića vodila ga je od nekadašnje pozicije člana najpopularnijeg domaćeg rock-sastava do današnjeg statusa najpoznatijeg “domaćeg” glazbenika u svijetu. I to nije proizvoljna konstatacija, nego itekako mjerljiva kategorija koju je najbolje provjeriti uvidom u Bregovićev koncertni raspored.
Rocku je dao društvenu snagu
S oko 130 nastupa godišnje Bregović ostaje najzaposleniji glazbenik s ovih prostora, a podatak da se radi o prestižnim svjetskim dvoranama samo pokazuje da je nekadašnje, prema vlastitom priznaju, „seljačko dijete“, s tom narodnom glazbom uspjelo i doma i vani. No, ponekad i Bregović ima konflikte između projekata na kojima radi. Tako je, primjerice, koncert komornog materijala koji je trebao održati 27. rujna u zagrebačkoj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski otkazan, jer je donekle u „sukobu interesa“ s njegovom turnejom povodom 40 godina osnivanja Bijelog dugmeta, s kojom bi do kraja godine trebao još jednom nastupiti u Zagrebu.
Neke od svojih najcjenjenijih solo programa nikada nije izvodio ovdje, npr. „Oprostite, da li je ovo put za budućnost“, koji sam 2007. gledao u pariškom kazalištu, dok je romsku operu „Karmen sa sretnim završetkom“ par godina prije izveo samo u zagrebačkoj Ciboni, jednom u Ljubljani i na romskom festivalu u Srbiji.
Upravo zadnjih 25 godina Bregovićeve samostalne karijere, nakon razlaza Bijelog dugmeta, potvrđuju ga kao najizvođenijeg skladatelja s ovih prostora u inozemstvu, gdje ga poznaju po filmskoj glazbi i Orkestru za vjenčanja i sprovode, a ne po Bijelom dugmetu.
No, kod nas nije teško shvatiti koliko je dolazak Bijelog dugmeta 1974. bio važan za razvoj domaće rock-scene. Bilo je i prije njih rock-glazbe u Jugoslaviji, ali poslije njih ona više nije bila ista. Bijelo dugme, Buldožer i novi val tri su ključne reference koje su sedamdesetih godina domaćem rocku dale smisao, a u slučaju Dugmeta i masovnost.
Osim emocija koje je nosila glazba s devet albuma Bijelog dugmeta snimljenih između 1974. i 1988., Bijelo dugme napravilo je i ozbiljne žanrovske, produkcijske, umjetničke i fenomenološke pomake na tadašnjoj glazbenoj sceni. Dugme je proizvodilo glazbu, ali i stvaralo društvene fenomene i pretvorilo roc- glazbu u društveno važnu, utjecajnu snagu. Osim niza pjesama koje su i danas popularne, Bregović je s Dugmetom prvi lansirao mnoge novotarije u orbitu domaće glazbene scene.
Nije se sramio domaćeg folklora, ali je 1979. imao turneju sa simfonijskim orkestrom, s Bijelim dugmetom rušio je rekorde popularnosti, naklada ploča i doveo rock na poziciju masovnog fenomena koji su cijenili i publika i kritičari.
Seljak u trećem koljenu
Bregović je i danas popularan, a kao i na svojim počecima i danas se bavi narodnom, etničkom glazbom, onime što je u međuvremenu prozvano world music. Igrom sudbine, ili možda prekognicijskih sposobnosti, povijest je Bregoviću dala za pravo. I to ne naša, neko opća povijest.
Napravio je Bregović i loših stvari, estetski gledajući, pomogao pretvoriti domaći rock osamdesetih u estradu zadnjim albumima Dugmeta. I kad je imao koncepcijski lošije albume s Dugmetom, imao je odlične pjesme.
„Ja stalno stišćem isti gumb već 40 godina“, omiljena mu je izreka koja objašnjava i „pastirski rock“ Dugmeta s početka karijere i ovo što sada radi.
„Svi smo mi seljaci u trećem koljenu“, pokušavao je davno praktično objasniti zašto je logičnije služiti se lokalnim sastojcima, pa i u glazbi, nego bjelosvjetskim rock-uvozom. S Orkestrom za svadbe i sprovode stvorio je strastvenu glazbu i radikalnu etno-infekciju „prodao“ pop-kulturi. Pop-glazba ima tu nesreću da je elitisti vole proglašavati nebitnom, a Bregović ima tu sposobnost da je od „narodne“, „manje vrijedne“, „antimoderne“ glazbe napravio elitu.
Najbitnija promjena je da Bregović izvornu glazbu danas koristi otvoreno i manje kompromiserski nego u vrijeme Bijelog dugmeta. Bregovićeve kompilatorske navike u biti su ostale netaknute, ali su suvremenije i modernije intonirane, kao i nešto intelektualnije posložene. Stoga nije čudno da je i Eric Clapton bio zainteresiran za njegov rad i da ga je posjetio u Beogradu nakon svog koncerta.
I Kanye West zna ga nazvati telefonom, dok je menadžment Jennifer Lopez prije par godina kupio šest njegovih pjesama koje će vjerojatno i snimiti. Orkestar za svadbe i sprovode je radikalna priča i nije za svačije uši, što Bregović „doma“ amortizira svojim imenom i prezimenom.
Da to netko drugi radi, rekli bi mu da i ne pokušava. U svakom slučaju, tu su i pametno odabrani suradnici, ali i koncepti i projekti, jer trebalo je hrabrosti s limenim orekestrom u narodnim nošnjama izaći u svijet. Pa to ni doma mnogi ne bi napravili da ih ne proglase „seljacima“, ali tako je to kad je oko nas sve puno seljačina.
>> Zbog skladbe 'Bitanga i princeza' Goran Bregović od Karlovačkog traži 620.000 kn
Sarajevski dnevni list Oslobodjenje - Djetinjstvo sa Goranom Bregovicem : "John Lennon iz moje raje" ( autor : moja malenkost)