Joško Ćaleta božićnu turneju s Ladom kratko je prekinuo zbog nastupa u Kölnu gdje je s kantadurima i Katarinom Livljanić izvodio koncert Okamenjeni glas, posvećen stećcima, srednjovjekovnoj Bosni i kristijanstvu. A onda se vratio Ladu i božićnim pjesmama iz Bosne i Hercegovine “Pivčići pivaše” i izvedbi Kolendi iz Prožnic’ koje završavaju himničnom “Pjevajmo, braćo, do zore” što publiku tjera na ustajanje.
A otkad Ćaleta surađuje s Ladom za Božić?
– Od 2001. Zahvaljujući Ladu dogodilo se čudo. Ljudi su naučili da se za Božić izvodi pet jednostavnih melodija. Kao djelatnik Instituta za etnologiju i folkloristiku često putujem terenom. A svaki lokalitet ima genijalnu priču. Lani sam bio na Lastovu i napravio “Lastovsku koledu” iz priča s ljudima. Slično je bilo i u Neviđanima.
Legende o koledama
Nevijska je koleda nastala 1999. kada sam s V. Bagurom istraživao Pašman. Prišao mi je mladi čovjek s diskom i rekao da je tu snimljena njihova koleda. Njegov mi ju je otac otpjevao s partnerom. Postoji legenda da je smrt ubijala i vikala “udvoje”. Jedan se hrabri mišćanin dignuo na krov i viknuo “učetvoro”. I onda su sve beštije krepale, a ljudi i kokoši su ostali. Ljudi u spomen na to pjevaju tu koledu, što je totalno paganska tradicija koja se od 1946. do 1996. nije izvodila, ne zato što je bila zabranjena, nego zato što im je netko sugerirao da je to zaostalo.
Kada sam je napravio s Ladom, išao je koncert na TV-u i oni danas s ponosom ističu da su iz Neviđana i da imaju svoju koledu. Sva ta mala mjesta imaju bisere koji su nam nepoznati. Moja je misija pohvatati te bisere. Kada bih ja to radio na klasični, zborski način, ne bi bilo efekta. Kolege me često traže partiture i objašnjenje nota. A ja ih upućujem na zvuk jer ne pišem note – kaže Ćaleta koji s udrugom “Pjevana baština” istražuje tradiciju šibenske biskupije i zadarske nadbiskupije.
U ljudima čuči povijest
– U malim sredinama ljudi intenzivno žive svojim životima. U rujnu smo bili na otoku Vrgadi. Tamo živi 200 ljudi, a oni do danas imaju šest bratovština. To su organizacije koje je Bonaparte ukinuo pa ih nema u gradovima, ali ih ima u Vrgadi. Njihov svaki sprovod pjeva se sa svim profundisima. To je neki novi svijet. Otac mi je iz trogirske zagore, a majka iz Trogira pa imam bodulsko-vlaškog u sebi. Kada sam išao u Kruševo, u trogirsko zaleđe, prolazi starica s bremenom drva.
Ja kažem: “Ej, babo, divno brdo Biokovo.” A ona kaže: “Divno brdo Biokovo, nad morem se slilo… Ajme, sinko, nisam ovo izgovorila pedeset godina.” Genijalno mi je to bilo. u njoj čuči povijest – veli Ćaleta.
– Predavanje o božićnim pjesmama počinjem s “Bog se rodi v Vitliomi”. Vitlioma je Betlehem. To je staroslavenski jezik, tekst je sačuvan u Pariškom kodeksu iz 13. stoljeća. Čuo sam ga u Supetarskoj dragi na Rabu, pjevao s ljudima, pio s njima poslije. Da danas odem tamo, naći ću pjevače koji će mi to genijalno otpjevati – kaže Ćaleta. – Pišem glazbu na upit. To najviše volim. Kad pišem za Lado, pišem za Lado. Točno znam gdje je koji glas – veli Ćaleta koji ističe skladbu “Veselanje” iz Gabele.
– Tekst “U Božića tri nožića” je kristijanski, a našao sam ga u Čemernom kod Sarajeva, Ima ga u Bugarskoj, Srbiji, Kosovu, To je koleda, paganski običaj koji priznaje katoličanstvo i uzima ga kao svoje.
