Nastup Zagrebačkog kvarteta u okviru 39. Osorskih glazbenih večeri 31. srpnja ulazi u anale festivala kao posebno otkriće I nedvojbeno osvježenje. Bilo je to otkriće jednako na planu odabranog programa kao I u pogledu glazbenika koji su nastupili. Izvedena su samo dva djela, ali ona su svojim trajanjem i sadržajnošću svakako ispunila, pa zacijelo i nadmašila očekivanja pretežno inozemne publike, stranih gostiju koji dobro pune osorsku katedralu.
U prvom dijelu koncerta, u trajanju od četrdesetak minuta, bilo je praizvedeno novo djelo hrvatskog skladatelja Mladena Tarbuka (1962.) Plač Jeruzalema. Još je jednom Tarbuk posegao za glazbom koja treba imati izvanglazbeni, programski sadržaj i ispisao opsežnu partituru u čijoj su izvedbi uz Zagrebački kvartet sudjelovali i Filip Merčep, marimba te Srebrenka Poljak, klavir. Riječ je o svojevrsnom vjerskom vremeplovu, o uzbudljivoj priči koja kroz sedam stavaka s naslovima Judaizam, Herem, Kršćanstvo, Križarski rat, Islam, Džihad i Molitva za mir evocira, prema opisu koji je autor dao u programskoj knjžici, vjerska uvjerenja čovječanstva kroz povijest čija je osnovna potka uglavnom ljubav prema bližnjemu, čovjekoljublje i bogoljublje, ali i strašni ubilački nagon, vjerski ratovi i u čovjeku tako arhetipski nagomilano Zlo.
Tarbuk se verbalno pita odakle ta uništavalačka strana u čovjeku, a glazbeno ostvaruje izuzetno uzbudljivo i gusto tkivo u kojemu vertikalnom poliritmijom, politonalnošću, gudačkim glissandima, elementima minimalističkih struktura, eruptivnom energijom klavira kojega nerijetko tretira kao udaraljku, apartnim akordičkim i melodijskim proplamsajima marimbe, korištenjem fugata, napetih malih intervala i uključivanjem brojnih drugih efekata iz židovske, zapdnoeuropske i arapske glazbene tradicije ozvučava svoju ideju o monoteističkim religijama koje su čovječanstvu donijele mnogo Dobroga ali i razarajućeg Zla. Plač Jeruzalema djelo je koje je kao ideja staro već 20 godina, budući da je Tarbuk prve skice izradio još 1994. godine, ali u svojoj je završnici krajnje aktualno, potresno i glazbeno nadasve ekspresivno. Zagrebački kvartet, Filip Merčep i Srebrenka Poljak djelo su praizveli punim angažmanom i tehničkom uvjerljivošću dajući svakom od stavaka, koji teku u kontinuitetu nabujalog i naglašeno uzbudljivog kretanja, zvukovnost autentične dramatike. Publika je burnim pljeskom pozdravila novo djelo hrvatskog autora.
U drugom dijelu večeri bio je 12. gudački kvartet u F-duru, op. 96, Američki, Antonina Dvořáka i taj emocionalno nabrekli romantični biser komorne glazbe imali smo priliku doživjeti u odlično uvježbanoj i predanoj izvedbi Zagrebačkog kvarteta u sastavu Marin Maras i Davor Philips, violine, Hrvoje Philips, viola i Martin Jordan, violončelo. I dok su vrsni gudači braća Philips i Martin Jordan već provjereni, dugogodišnji članovi našeg najstarijeg gudačkog kvarteta, uključivanjem mlade snage Marina Marasa sastav je doista odlično obogaćen glazbenikom čije je violinističko umijeće na visini virtuoznosti a glazbeno-interpretativna uvjerljivost nadasve dojmljiva. Zagrebački kvartet dobio je “primaša” kakvog si gudački sastav može samo poželjeti i Dvořákova je prelijepa glazba u poletu “prerijske” evokacije proticala u savršenom skladu muziciranja. Oduševljenju slušatelja kao da nije bilo kraja i tek se nakon dva dodatka, Arabeske Juraja Tkalčića i umirujuće Poeme Zdeneka Fibicha umirilo glasno odobravanje i Zagrebački je kvartet mogao napustiti podij.
>> Nasvakidašnji koncert s četiri tube i trubom oduševio publiku
