Bijela knjiga konačno je ugledala svjetlo dana. Dr. sc. Ante Babić, tajnik Udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj, u Večernjem listu predstavlja 35 preporuka Vladi s porukom; ako nas poslušate, povećat ćemo zapošljavanje!
Bauk pravne nesigurnosti
Koga predstavlja Udruženje stranih ulagača?
Početkom 2012. osnovano Udruženje stranih ulagača – Foreign Investors Council (FIC) predstavlja strane tvrtke koje su krajem 90-ih držale deset posto kapitala i ukupnog prihoda, 17 posto izvoza, 19 posto investicija i osam posto zaposlenih u Hrvatskoj. Međutim, razvijale su se i sad imaju više od 40 posto ukupnog kapitala, prihoda i investicija, realiziraju više od 50 posto izvoza i zapošljavaju 20 posto ukupno zaposlenih.
Što je Bijela knjiga koju ćete javnosti predstaviti u srijedu?
Dokument koji na jednom mjestu opisuje klimu investiranja u Hrvatskoj i detektira najveće izazove ulaganju te daje 35 preporuka za njihovo uklanjanje. Sve su preporuke nastale na iskustvu rada kompanija koje su tu.
Što treba popraviti?
Pet je glavnih područja; pravna nesigurnost, porezi, parafiskalni nameti, javna administracija i pravosuđe te Zakon o radu. Pravna je nesigurnost najvažnija jer mijenja percepciju ulagača, Zakon o radu mora se prilagoditi potrebama, a porezna politika biti dosljedna.
Poslodavci kažu da izmjena poreza stvara pravnu nesigurnost, a ankete pokazuju da nisu najveća prepreka ulaganjima. Što kaže FIC?
Ovo su preporuke kompanija koje su preživjele sve mini reforme. Po trošku i uvjetima poslovanja predzadnja smo zemlja u EU. Najgori smo po registriranju vlasništva, stečajevima, izdavanju dozvola i odnosu prema ulagačima.
Regija nas prestigla
U regiji su od nas bolje Makedonija i Crna Gora. Što su Makedonci napravili, a mi nismo?
Krajem 90-ih imali smo BDP per capita 7000 eura, a Makedonci ga nemaju ni danas. Iskoristili su sredstva Svjetske banke za duboke i kvalitetne reforme. Napravili su funkcionalan katastar, prilagodili propise uvjetima poslovanja i napravili iskorak u regiji.
I Češka je imala lošiji standard, ali nas je prestigla...
Da, imamo to prokletstvo da nam nikada nije bilo toliko loše pa nismo bili prisiljeni na promjene. Češka, Mađarska i Poljska od 1990-ih sustavno privlače investicije, njihove agencije imaju kredibilitet. Mi smo u nekoliko navrata pokretali i gasili agencije, često zbog osobnih animoziteta, pa nemamo sustav.
Zašto se čuje teza da su investitori kupovali samo tržište, a ne donijeli razvoj?
To je floskula. Kakvo smo tržište prodali? Stagnacija traje pet godina, po volumenu smo kao Srbija, ali na njihovu tržištu ubrzo će doći do velikog rasta. Mi takav napredak ne možemo ni sanjati. Kupovanje tržišta u članici EU ne znači puno jer otvorena ekonomija znači gubitak monopola. Tri najveće investicije u Hrvatsku nosile su 40 posto FDI-ja, ali ostalih je 60 posto plasirano u male i srednje tvrtke, industriju, proizvodnju... Petina je kapitala FDI-ja ostajala u obliku zadržane dobiti, a 25 posto novca dolazilo je kapitalnim transferima iz matica, što dokazuje da su ulagali u razvoj, a izvlačili dobit. Svaka tvrtka želi zaraditi. Pa nisu došli na ljetovanje!
Koje su glavne preporuke iz Bijele knjige?
Dosta je preporuka iz radnog zakonodavstva specifičnih za strane kompanije. Kad, primjerice, Siemens grupa dobije u posao u Libiji, zakonski ne postoji način da netko iz Siemensa Hrvatske ode raditi taj posao.
MMF znači niže kamate
Regulativa postoji za građevinske radove u inozemstvu, ali vrlo je komplicirano posuditi IT stručnjaka ili inženjera. To je šteta jer imamo europska znanja, a jeftiniji smo dva ili tri puta. Postali bismo veći “hub” regije da menadžere možemo lakše zapošljavati. Zbog silne papirologije ostaju u centrali ili su već u Beogradu. Zato Bijela knjiga poziva na više regularne komunikacije s Vladom.
Što bi se postiglo primjenom ovih savjeta?
Kad bi netko strane tvrtke uvjerio da se barem godinu dana neće pogoršavati poslovna klima, povećavati porezi te da će lakše doći do dozvola, bile bi spremne otvoriti nova radna mjesta, povećale bi investicije i operacije. To je najbrži način za povećanje investicija, jer za nove investitore treba barem tri do pet godina.
Kad se vide proračun 2014. i smjernice fiskalne politike do 2016., jasno je da nema rasterećenja gospodarstva i velikih reformi...
Najveći je problem fiskalna politika. Na temelju smjernica nema poboljšanja rejtinga, a najbolje što možemo dobiti je procedura prekomjernog deficita.
Moramo čekati nekog izvana da riješi probleme?
Očito je da prijedlozi idu u tom smjeru. EU, troma birokratska institucija, uspjela je srezati proračun šest posto, a mi ga povećavamo.
Je li vrijeme za MMF?
Mudro je čim prije pozvati MMF. Aranžman bi nam automatski dao investicijski rejting, što znači jeftinije obveznice. S obzirom na to da smo u EU, mogli bismo dobiti i do četiri milijarde dolara po kamati od dva do tri posto, što je dvostruko jeftinije od tržišnih kamata. Treći dobar razlog je što se s MMF-om da pregovarati. Ne treba plašiti narod kako će nas natjerati da smanjimo mirovine i plaće. Oni će to tražiti na početku, ali da se pregovarati.
