Dok su za dječje rođendane kupovale “dosadne”, plastične igračke i za njih izdvajale nemalenih 200 ili 300 kuna, Maja Korovljević i Sanja Đurić maštale su o igračkama koje bi imale, kako kažu, svoje značenje. Dojadili su im pokloni “reda radi”. Previše izbora u Osijeku, preplavljenom kineskom robom, nisu ni imale. Još u jesen 2014. bili su to samo snovi. Ubrzo je mašta postala stvarnost, a danas žive, složit će se, pravu bajku. Same kreiraju i izrađuju drvene i krpene igračke koje su postale pravi hit u Europi, ali i izvan nje. Kutije i kutije drvenih autića i gradova ili jastuka u obliku ribica raspršuju se po Nizozemskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Norveškoj, ali i SAD-u, Japanu, Južnoj Koreji, Novom Zelandu. I što je najzanimljivije, pojavile su se već i kineske kopije osječkih originala.
Maja, majka dviju djevojčica, dala je otkaz u trgovini. Sanja je zadržala posao. Osnovale su tvrtku Pinch Toys, na čijoj je internetskoj stranici sve napisano na engleskom jer kupaca u Hrvatskoj praktički ni nemaju. Njihove su igračke na policama samo jednog dućana u Zagrebu. Hrvatima su one ipak mrvicu preskupe. No, na naše tržište ove 33-godišnjakinje nisu ni ciljale.
– Vizija je bila napraviti nešto drukčije, što nitko nema, a potpuno prirodno, od drveta i pamuka. S druge strane obje volimo skandinavski, minimalistički stil. Odlučile smo pokušati, nismo imale što izgubiti – počinju Maja i Sanja.
Iako su o tome i ranije stidljivo razgovarale, ideja se razvila dok je Maja bila na rodiljskom dopustu pa je sa starijom kćeri često rezbarila maske ili zanimljive figure. Nazvala je tada Sanju, a dva dana poslije našle su se svaka sa svojim prijedlogom igračke u rukama.
– Jako nam se svidjelo to što smo same osmislile i donijele – smješka se Sanja koja je sklonija šivanju, dok je Majina specijalnost drvo.
Kako bi njihove igračke bile drukčije, ništa nisu prepuštale slučaju. Tako moraju biti šivane od posebnog pamuka, no hladan tuš zapljusnuo ih je kad su shvatile da takvog pamuka nema – nigdje. Nisu odustajale, krstarile su zemljom.
Oscar i Wanda
– Sjele smo u automobil i rekle da se nećemo vraćati kući bez tkanine. Našle smo je na koncu u Zagrebu. Kiša je pljuštala, izgubile smo se iako smo imale navigaciju. Izgledale smo kao dvije jadne cure iz provincije – veselo se danas smije Maja.
Prvo što su same skrojile bio je jastuk u obliku ribice.
– Pokušala sam s pandom pa sa svinjom, a kada sam se odlučila za ribicu, nisam znala bih li je obojila ili ne – prisjeća se Sanja svojih dvojbi.
Ribice je na koncu “djenula” u prugice, u verziji za dečke, te u točkice, za curice.
– Napravila je čudo! Nazvala me i rekla: “Imamo ribicu!” – nadovezuje se Maja.
Fotografirali su je, objavili na Instagramu i čekali reakcije. Nazvali su ih jedni, zatim drugi kupci pa su shvatile da su svi oni umreženi.
Prva je ribica “otplivala” u Nizozemsku. Oscar i Wanda, kako su ih nazvali, postali su pravi hit. Maja i Sanja bile su zatečene. Imale su samo dva jastuka za ponuditi, a priča se zahuktala. Našle su se pred novom dvojbom – krenuti s “polovnom pričom” ili izraditi prvo još nešto, no u tom slučaju izgubit će vrijeme.
– Prijatelji su nas nagovorili da odmah uletimo u posao. Iako, nismo mogle znati hvale li nas samo prijateljski ili radimo uistinu dobro – priznaju naše sugovornice.
Drveni autići, helikopteri, pravi mali grad, edukativni slonići, domino, mobile za bebin krevetić poslagali su se uskoro po policama njihove radionice. Sve su radile ručno i same – pilile, brusile, šivale, bojile, ispisivale etikete. Potražnja je toliko narasla da su odjednom imale pune ruke posla. Maja je dala otkaz u trgovini kako bi se posvetila novom poslu.
– Oscar i Wanda toliko su osvojili djecu da su tražili da izradimo i manji format kako bi ih mogli posvuda nositi sa sobom. To smo i učinile – kaže Maja.
Multifunkcionalne su to igračke, objašnjavaju, koje se lako uklope u prostor jer su dekorativne pa kada mališanima postanu dosadne, ne završe u smeću. Privlače one, stoga, u prvom redu mame.
Dvadesetak je igračaka danas u njihovu asortimanu. Isporuče četiri-pet veleprodajnih pošiljki na mjesec. Rade internet-maloprodaju, ali uglavnom “online” veleprodaju, a kupci su im internet-trgovine.
Savršen život
Posao je to, jedna igračka oduzme sat-dva ili više sati pažljiva rada. Povezale su se sa stolarima koji im izrade bazu pa je one dorađuju, “šmirglaju” i boje.
– Narudžbi je nekada toliko da kupci na isporuku moraju čekati i tri mjeseca. I čekaju, ne odustanu. Vrijeme proleti – navode.
Cijene su kreirale po europskom tržištu. Set autića stoji 18 eura, Oscar ili Wanda su 28, a mobile za bebe 25 eura.
– Želimo promijeniti svijest i pokazati da je vrednije imati nešto posebno. Ako se dijete više ne želi time igrati, poslužit će kao dekoracija i koristit će se generacijama. I htjele smo se odmaknuti od komercijalizma u kojemu igračke moraju izgledati “tako i tako”. Ne moraju – ističe Maja. Nijemci, Francuzi, Skandinavci to su i te kako prepoznali.
Maji se život uvelike promijenio – postao je kvalitetniji i ispunjeniji. Dugo je, priznaje, vagala treba li dati otkaz.
– Za mene je ovo savršen život. Upravljam svojim rasporedom, nisam na poslu od jutra do sutra, mogu i skuhati i družiti se s obitelji te se prošetati s prijateljima, a istodobno zarađivati dovoljno za ugodan život. Nisu to milijuni, no meni je dovoljno – govori Maja.
Najbolje je od svega što nisu morale podizati vrtoglave kredite za pokretanje posla. Odvajale su od svojih mjesečnih plaća i kupovale materijal. Njihov je recept uspjeha – originalna ideja i “200 posto” truda.
– Nisam mogla ni zamisliti da ću proizvoditi igračke, iako sam oduvijek htjela raditi nešto kreativno, a uvijek su me zanimale te dječje stvari – kaže pak Sanja.
Maja je majka sedmogodišnje Katje i dvogodišnje Grete. One su joj i modeli i žiri.
– Znale su mi reći: “Što ti je to? Zašto si to obojila u bijelo?”, nemaju milosti – smješka se Maja. Starija je kći naslijedila od nje ljubav prema rezbarenju pa joj često sama donosi prijedloge za nove igračke. A svaka im pomoć dobro dođe jer strano tržište stalno traži svježe ideje.
Bravo cure, zgodan design!