Sve se mijenja, ali jedno je lice na tribinama zagrebačkih klubova uvijek isto, ono Marijana Pavera (68), umirovljenika iz Trnja. Proveli smo večer na tribini Doma sportova gledajući utakmicu s legendarnim navijačem koji ima više od 60 godina (!) navijačkog staža, a gledao je tisuće utakmica.
– Kao sedmogodišnjak sam prvi put bio na Dinamovoj tribini, živio sam u Maksimiru kraj stadiona koji se tada gradio, a prvi susjed bio mi je Dražan Jerković. Bila je to moja prva ljubav. Te 1954. godine Dinamo je bio i prvak Jugoslavije...
Euforija nije novost
Idete li danas u Maksimir?
– Ne... Odbojno mi je zbog izgreda. Ali sam zato na Ciboni, član sam Smogovaca, na utakmicama sam od doba kada se igralo na Tuškancu, ali gledam s tribina i tenis, rukomet, vaterpolo, odbojku, atletiku pa čak i ragbi, ali hokej je moja strast. Dosad sam bio na više od 600 hokejskih utakmica! – kaže Paver.
Usporedbe radi, zvijezda na ledu ispod nas, Finac Ville Leino nije ih odigrao ni upola toliko, dosad 286.
– Otkako se igra EBEL, pa kasnije KHL, dakle od 2009., nisam propustio nijednu domaću utakmicu!
Jeste li sami igrali hokej?
– Klizao sam se kao klinac na Maksimirskom jezeru, naravno, na zgražanje svojih roditelja. Skijao sam, igrao šah, bio profesionalni biciklist, a vozio sam sve do 50. godine! Natjecao sam se za BK Dinamo... Preplivao sam Velebitski kanal bez pratnje nekoliko puta.
Kada ste prvi put bili na hokejskoj utakmici?
– Godine 1966. na Šalati, igrao se tada SP, a sjećam se i rezultata protiv Norveške, bilo je 2:1, a utakmica je bila vrlo neizvjesna. Dolazio je tih godina i Tito na hokej.
Kako objašnjavate hokejsku euforiju koja u posljednje vrijeme trese Zagrepčane?
– Zlatno doba bilo je i prije, iako ima dosta onih koji tvrde da euforije dosad nije ni bilo, u čemu su u krivu. Od 1966. godine do 1970. godine slavili smo, bili smo tri puta doprvaci bivše države, u te četiri godine Šalata je uvijek bila puna. Godine 1972. otvoren je Dom sportova pa su hokejaši došli tu. Potkraj 80-ih u Ledenoj je znalo biti i 10 tisuća gledatelja na utakmicama Medveščaka. Kad su dolazile Jesenice, Olimpija i Partizan nije se moglo disati na tribini, stajali smo po dvojica u redovima.
Bit će nas i nakon KHL-a
Svjedok ste vremena, kako vam igra izgleda danas?
– Hokej je jako napredovao, pogotovo taktički, ali u borbenosti čak i ne. Onda su se dečki borili, tukli i žešće. Sjećam se kako se upravo par Medveščakovih Slovenaca, kad su igrali protiv Jesenica ili Olimpije, tukao sa svojima žešće nego naši.
Što će ostati, kakva je budućnost? KHL se u Ledenoj neće igrati zauvijek.
– Nema brige, ako se Medveščak vrati u EBEL, posjet neće pasti, jer tu ligu već smatramo domaćom ligom, možemo i putovati na utakmice u gostima, a ja sam već bio na 60 gostovanja, a volio bih ići opet.
>>Odličnom drugom trećinom Medvjedi do vrijedne pobjede
Svaka cast gos Marijan. Ja sam mladji od njega ali imam i ja podosta navijackog staza. Sve je lijepo opisao, cak me je podsjetio na neka prekrasna prosla vremena. Zao mi je sto je zaboravio spomenuti vremena Cibone u eri pokojnog Drazena kad su utkmice bile ludnica. Pa rukomet i Zagreb kad je branio Lavrov koji je na pitanje zasto je dosao u Zagreb odgovorio da cijela njegova bogata karijera i sve medalje nebi imale znacaja bez boravka u svjetskom hramu rukometa pred najboljim navijacima na svijetu. Dali je to istina, neznam ali nesto znaci kad je to izrekla jedna rukometna legenda !!!