Velikogorički tajkun Željko Žužić, čije tvrtke imaju više od 100 milijuna kuna godišnjeg prihoda, prije desetak dana uhićen je, a potom i otpremljen na mjesec dana u istražni zatvor. Sumnjiči ga se da je na sebe, a uime nevraćenih pozajmica, prepisao čak 373 milijuna kuna vrijedne nekretnine tvrtki koje kontrolira.
Jedna uspješna prijava
Ta priča, međutim, nije nova – spominje se i u studioznoj kaznenoj prijavi protiv Žužića, na 140 stranica i sa 168 priloga, koju je početkom 2009. podigao Daniel Šimac iz Velike Gorice, a koju je USKOK odbacio u studenome 2013., četiri i pol godine kasnije. Šimčeva se prijava odnosila uglavnom na način na koji je Žužić, preko stečajnog upravitelja Marinka Paića, kupio tvornicu namještaja Šavrić u stečaju i na njenom mjestu podigao Trgovački centar Solidum, kršeći pritom cijeli niz zakona i propisa. Među ostalim, TC Solidum – koji je otvorio tadašnji predsjednik RH Stipe Mesić, a čije je kampanje Žužić velikodušno financirao – izgrađen je bez građevinske dozvole. Odnosno, korištena je dozvola koju je još prije četrdesetak godina dobila tvornica Šavrić, tako da je nadležna inspekcija donijela i rješenje za rušenje onoga što je Žužić podigao. Kako je rekao Šimac, iz USKOK-a mu je odgovoreno da su oni “provjerili u gradskom Uredu i tamo je rečeno da su dozvole za Solidum u redu”, a nisu vidjeli ništa sporno ni u više od stotinu rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima, iako ih Šimac smatra krivotvorenima. Dakle, USKOK je donio zaključak nakon razgovora s osobama koje Šimac u prijavi optužuje za kriminalno udruživanje! Nije to sve – odgovor je potpisao zamjenik ravnatelja USKOK-a, isti onaj kojeg Šimac također u svojoj prijavi iz 2009. proziva jer je navodno opstruirao prethodnu, kraću prijavu iz 2008. protiv Žužića.
Šimac podnio još nekoliko kaznenih prijava protiv Žužića
Nakon što je tako iscrpno obradio Solidum – koji i danas radi bez uporabne dozvole, a Žužiću tih 40.000 iznajmljenih kvadrata navodno donosi prihod od 400.000 eura mjesečno – Šimac je podnio još nekoliko kaznenih prijava protiv Žužića. Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu je 2010. podnio kaznenu prijavu zbog načina privatizacije tvrtke Dom, o čijoj sudbini ništa ne zna. Do sada je imao uspjeha samo u jednom slučaju – Državno odvjetništvo u Velikoj Gorici promptno je postupilo nakon dviju njegovih prijava iz 2010. i 2011. te je u roku od mjesec dana započelo postupak oduzimanja upravne zgrade tvrtke Poljoprivredna stanica, vrijedne oko pola milijuna eura, kao i pripadajuću zgradu ekonomije.
Odvjetništvo je ustanovilo da se Žužić nije imao pravo upisati te sada izričito traži prijepis tih nekretnina na Republiku Hrvatsku. A taj bi se rasplet trebao odraziti i na aferu Bankomat jer je Žužić te zgrade dao u zalog za višestruko vredniji, 11 milijuna kuna težak kredit HPB-a... Trebao bi se odraziti, ali ipak neće, i to zato što Žužić nije na popisu optuženih poduzetnika u aferi Bankomat, iako su svi oni na istovjetan način poslovali s HPB-om. Šimac je 2012. podnio kaznenu prijavu i zbog afere Bankomat, na 60 stranica i sa 80 priloga, na koju također još nema odgovora.
Žužić - “Rani radovi”
U zadnjoj kaznenoj prijavi iz siječnja 2013. Šimac optužuje Žužića za ratno profiterstvo te prilaže i zahtjev za oduzimanje “protupravno stečene imovinske koristi od najmanje milijardu kuna”. Prijava je sročena na ukupno 222 stranice i potkrijepljena sa 190 priloga.
“Kad sam se već zapleo u Žužića, jedan materijal je vukao drugi, pa sam kroz javno dostupne izvore istražio i njegove prve poslove. Nevjerojatno, ali gdje god sam zagazio, našao sam neki kriminal”, kaže Šimac, koji svoju kaznenu prijavu zbog ratnog profiterstva od milja zove ‘Željko Žužić - rani radovi’. Tvrdi da je na prvo bezakonje naišao 1991., kad je Žužić kupio tadašnje društveno poduzeće Agroposavlje, i to skupa sa zemljištem, što po tada vrijedećem Zakonu o poljoprivrednom zemljištu nije smio učiniti bez suglasnosti Skupštine općine Velika Gorica. Potom je u skladištu otvorio pilanu. Žužić ju je opremio prodavši 130.000 DEM vrijedne hrastove trupce koje mu je povjerio na čuvanje poduzetnik Miro Kuharić. Šimac kaže da je čak i svoju obiteljsku kuću Žužić stekao prijevarom. A onda je, založivši tu kuću i pilanu, Žužić podigao prvi kredit od šest milijuna maraka i krenuo u veće izazove.
“Napisao sam o Žužiću sve što se moglo, a država nije reagirala iako je sve stekao na kriminalan način”, kaže Šimac.
>> Kako se Žužić domogao čak i vlasništva nad tržnicom
>> Žužićeva propala sisačka tvrtka dužna 1,3 milijuna
Zašto niste napisali da mu je supruga sudac. Tako da se ljepo može savjetovati kako i što napraviti.Tu je bit čitavog problema RH pravosuđe tu je leglo mafije.