– USKOK može raditi što hoće, ali neće pisati noviju hrvatsku povijest jer nema ni historiografski, a ni politički autoritet za ocjenjivanje jedne ere – zavapio je u završnom govoru Ivo Sanader, nekad najmoćnija osoba u državi, a sada samo jedan u nizu osramoćenih bivših političara koji su svjetla političke arene zamijenili optuženičkom klupom.
Nerealan stav
Ta Sanaderova rečenica možda bolje od svega oslikava njegov, dojma smo, poprilično nerealan stav o svemu onom što se tijekom dvije godine događalo na suđenju u aferi Fimi media. Jer, koliko god Sanader USKOK-u odricao pravo da “piše modernu hrvatsku povijest”, činjenica je da je USKOK optužnicom podnesenom protiv Sanadera, Mladena Barišića, Ratka Mačeka, Branke Pavošević, Nevenke Jurak te HDZ-a i Fimi medije tu povijest već ispisao. I to ne samo zbog toga što je na optuženičkoj klupi prvi put završila jedna politička stranka (HDZ) nego i zbog toga što je ta grupica ljudi predvođena Sanaderom optužena za ozbiljnu političku korupciju, tešku oko 70 milijuna kuna.
I dok se USKOK tijekom suđenja trudio dokazati da su te optužbe koje su uzdrmale Hrvatsku istinite, argumentirajući to iskazima svjedoka i prikupljenom dokumentacijom koja je te iskaze potkrepljivala, obrana, pogotovo Sanaderova, pokušala je oboriti teze optužnice tvrdnjama da cijela priča počiva na iskazima svjedoka čija je vjerodostojnost upitna jer su se i sami našli na udaru zakona. A u pozadini tog pravno-sudskog obračuna javnost je možda prvi put imala prigodu doznati tko je, kako je i na koji način godinama vladao Hrvatskom.
Suđenje za Fimi mediju, bez obzira na to kakav njegov pravosudni završetak bio, prije svega je pokazalo da je nešto trulo u državi Hrvatskoj.
Pokazalo je i da su hrvatske političke elite ništa drugo do skupina beskičmenjaka, poslušnika i klimavaca, kojima je osnovni cilj političkog djelovanja ne naljutiti šefa i raditi sve što im šef kaže, bez obzira na to koliko sporno, nečasno, amoralno ili možebitno kriminalno to bilo. Takav zaključak proizlazi iz iskaza brojnih političara koji su prodefilirali sudnicom – počevši od bivše premijerke Jadranke Kosor preko bivšeg šefa Sabora Luke Bebića pa do gotovo svih ministara u vladama J. Kosor i Ive Sanadera. Jer svi oni imali su samo jednu mantru – mi o Fimi mediji i crnim fondovima HDZ-a ništa nismo znali, a ako se to i događalo, odgovoran je netko drugi, a ne mi. A tako nešto, čak i u stranci poput HDZ-a, kojom je Sanader, kao uostalom i državom, vladao čeličnom rukom, jednostavno je – malo vjerojatno.
Jer, koliko god poslušnici koji su se nekada kleli u Sanadera sada tvrdili da ni o čemu ništa nisu znali, prije će ipak biti da su takvim tvrdnjama od sebe otklanjali mogućnost da i oni završe na optuženičkim klupama. Slijepa poslušnost moćniku na vrhu političke piramide možda je ipak najviše do izražaja došla tijekom svjedočenja direktora javnih poduzeća, koji svoje pozicije, beneficije i astronomske plaće mogu zahvaliti upravo stranačkom kadroviranju, podobnosti i nepotizmu. Većina tih svjedoka u sudnici je nemušto pokušala umanjiti svoju ulogu u cijeloj priči tvrdeći da su oni samo slušali preporuke koje su im dolazile iz vrha stranke, a prema kojima su njihova poduzeća trebala poslovati s Fimi medijom.
(Foto: Daniel Kasap/PIXSELL)
Nijekali odgovornost
Iako je većina tih svjedoka nijekala svoju odgovornost u svemu tome, ipak su bili više nego svjesni da su im poduzeća poslužila kao svojevrstan HDZ-ov bankomat. Neki od tih svjedoka (Antun Fabek, Robert Jukić, Darko Beuk...) progovorili su i o tome kakvim su pritiscima bili izloženi kada su odbijali ispunjavati naloge vrha stranke. Ili, točnije, Sanaderove naloge koje su njima i takvima poput njih prenosili Barišić i Božidar Kalmeta.
Iz cijelog tog kolopleta svjedočkih iskaza i spisa, koji broji gotovo 48.000 stranica, sudsko vijeće predvođeno sutkinjom Ivanom Čalić izvući će zaključak na kojem će utemeljiti nepravomoćnu presudu. Iz te presude doznat će se i kome vijeće jest, a kome nije vjerovalo i zašto. A doznat će se i hoće li HDZ u sljedeći izborni ciklus ući ne kao stranka “koja je stvorila Hrvatsku”, što se u sudnici nekoliko puta čulo tijekom završnog govora njihova pravnog zastupnika Vladimira Terešaka, nego kao stranka koja je nepravomoćno osuđena zbog korupcije kojom je razorila Hrvatsku.
DOKAZI USKOK-A
Dokazana kriminalna grupa
USKOK smatra kako je nesporno dokazano da je Ivo Sanader bio mastermind kriminalne grupe, čiji je osnovni cilj bilo njegovo osobno bogaćenje, ali i pribavljanje novca za HDZ. Taj se novac u stranačke crne fondove slijevao iz državnih poduzeća preko Fimi medije. Na sastanku u Vladi u srpnju 2007. direktorima državnih poduzeća Sanader je naložio da posluju s Fimi medijom, a tom je sastanku nazočio i Mladen Barišić.
Direktori državnih poduzeća
O tome kako su Božidar Kalmeta i Mladen Barišić po Sanaderovu nalogu od njih tražili da posluju s Fimi medijom i tako privređuju novac za HDZ, iskazivali su direktori javnih poduzeća Antun Fabek, Robert Jukić, Stjepko Boban... Fabek je kazao da ga je Sanader tražio da Gredelj, kojem je bio na čelu, sufinancira kampanju HDZ-a, dok mu je Barišić kazao kako će premijeru morati objasniti zašto ne želi dati milijun kuna za HDZ.
Iskaz potvrđuju dokumenti
Mladen Barišić, što u istrazi, što na glavnoj raspravi, iskazivao je 20-ak puta. USKOK smatra da je njegov iskaz detaljan i iscrpan te da ga potvrđuju iskazi drugih svjedoka, poput pojedinih direktora javnih poduzeća, davatelja donacija... Tužiteljstvo je navelo i neke materijalne dokaze koji potvrđuju taj iskaz poput potvrde da je platio hotelsku sobu za Sanaderova brata Vinka, namještaj za stan koji je HDZ koristio...
Bilježnice blagajnice i tajnika
Branka Pavošević, bivša blagajnica HDZ-a i Ivan Jarnjak, bivši glavni tajnik HDZ-a, vodili su bilješke o svemu što se događalo. Ona je tako u bilježnicu precizno zapisivala tko joj je koliko novca i kada dao te kome je ona taj novac i kada isplaćivala. Većina tog novca nije bila evidentirana u poslovnim knjigama HDZ-a. Navode o tim isplatama potvrđuju svjedoci i isplatnice. Jarnjak je vodio neku vrstu dnevnika o događanjima u HDZ-u.
Sporno podrijetlo imovine
Uža i šira obitelj Sanader u svom vlasništvu ima nekretnine te novac na 70-ak bankovnih računa u Hrvatskoj i Austriji koji znatno premašuju njihova zakonita primanja. Konkretnije, riječ je o 23,7 milijuna kuna nerazmjera u prihodima i rashodima od 1991. do 2010., a Sanader nikakvim dokumentima nije dokazao da je to što posjeduje stekao na zakonit način. Nijedna nekretnina ne glasi na njegovo ime, već su sve prepisane na njegova tasta, punicu ili suprugu.
TEZE SANADEROVE OBRANE
Nije ih organizirao u grupu
Ivo Sanader i njegova obrana tvrde da on nije ustrojio kriminalnu grupu niti je ostale optuženike povezao u kriminalno djelovanje. Dapače, obrana tvrdi da je Sanader svojim ponašanjem intenzivno pokušavao spriječiti nezakonitosti, a dokaz im je to što je smijenio Branku Pavošević. Što se tiče sastanka u Vladi iz srpnja 2007., Sanader tvrdi da on nije ni znao kako se zove tvrtka Nevenke Jurak.
Svjedoci u problemu sa zakonom
Sanaderova obrana tvrdila je da ga terete nevjerodostojni svjedoci, koje se Sanader čak nije libio nazvati ni kriminalcima. Tvrdio je da je riječ o svjedocima koji su i sami imali problema sa zakonom pa su se zbog toga nagodili s USKOK-om da ga terete, a pritom je posebno apostrofirao Barišića, Mravka, Ježića... No zanimljivo je da se u analizama iskaza nisu dotakli, primjerice, Fabeka i onog što je on iskazivao.
USKOK-ov “konj za trku”
Za Ivu Sanadera suoptuženik Mladen Barišić glavni je “USKOK-ov konj za trku”, a njegova obrana čak ga je nazvala i glavnim svjedokom USKOK-a. Po Sanaderu, sve što je Barišić kazao najveća je laž i izmišljotina.
U prilog tome Sanader nabraja ljude koji su demantirali pojedine Barišićeve navode, no istine radi, većina tih ljudi potvrđivanjem Barišićevih navoda inkriminirala bi sebe.
Nigdje nema moga potpisa
Sanader je tvrdio da njega ništa ne povezuje s isplatama, crnim fondovima i tome slično jer nigdje ne postoje njegovi potpisi niti trag novca vodi do njega. No tajnice iz Vlade iskazivale su da im je na ruke isplaćivana naknada za njihov prekovremeni rad, dok je Jarnjak iskazivao da je naloge za takve isplate mimo računa tajnicama, vanjskim suradnicima stranke i tome slično njemu davao Sanader, a on ih je prenosio B. Pavošević.
Slike vrijede manje od procjene
Sanader je sudu dostavio potvrde da je on radio na raznim poslovima u Austriji, no gotovo ni za jedan od tih poslova koje je obavljao nije dostavio potvrde o plaći ili honoraru. Osim toga, iz Austrije je odgovoreno da o njegovim zaposlenjima podataka tamo nemaju, što bi morali imati, ako je ondje i dan radio, a ne godinama kako tvrdi. Nadalje Sanader tvrdi i da je njegov zbirka slika vrijedna oko 2 milijuna kuna, a ne oko 1,5 milijuna eura, na koliko ju je procijenio vještak Igor Zidić.
>> Sanader: Ni Staljin nije radio ovako kako je radio DORH
>> Sanadera je bolje osloboditi nego kazniti guljenjem krumpira
To sa Sanaderom je preslo svaku mjeru. Lopov je kriv i treba ga po Salomonskom zakonu, ili jesi ili nisi, osuditi. Drugim rijecima izreci mu najtezu mogucu kaznu, za izdaju i prijevaru naroda.