Početkom prosinca ove godine (8. prosinca) začetnik Nacionalnog foruma dr. Nikica Gabrić osniva Inicijativni odbor Nacionalnog foruma za Zagreb. Iza te informacije krije se osnivanje nove političke stranke. Istoimene, zvat će se Nacionalni forum. Nakon Zagreba, kada politička karavana prođe dvadesetak većih hrvatskih gradova, Gabrić će, očekuje, “pokupiti najbolje od najboljih” i onda, službeno, prvi dan veljače 2014. osnovati političku stranku.
Prije nešto više od godinu dana najpoduzetniji hrvatski oftalmolog, vlasnik lanca klinika “Svjetlost”, Nikica Gabrić iznenadio je sve oko sebe i osnovao Nacionalni forum. Mnogi njegovi poznanici pitali su se što mu je to trebalo, pogotovu što Gabrić nije osnovao političku stranku, nego udrugu, ustvari, nešto poput “pričuvne akademske i zajednice eksperata”.
Na njegove tematske konferencije, koje je svakih nekoliko mjeseci organizirao u lijepim ili povijesnim prostorima uglavnom u glavnom gradu, uvijek su se odazivali mnogobrojni i znani hrvatski eksperti i uglednici. I to raznih fela, od političara (lijevih, desnih i centrističkih), poslovnjaka, akademika, a nije ostalo neprimijećeno da Kaptol uvijek šalje Gabriću prvorazredne crkvene dostojanstvenike. Gabrić je od udruge Nacionalnog foruma napravio ono što je i on sam – političko biće, previše zreo i iskusan da bi ljevičario (kao mladić bio je predsjednik omladine SRH, danas bi se reklo skojevac), a previše otvoren i radoznao da bi desničario.
Forum je, premda udruga, odmah zamirisao na političku stranku. Gabrić je vulkanskog karaktera, neobično otvoren i nediplomatskog izričaja, pa nitko ne bi pomislio, kada ga vidi prvi put, da je riječ i o strpljivom i promišljenom tipu. A jest, potvrda čega je i godinu dana “zagrijavanja” projekta Nacionalnog foruma. Nije pohrlio u osnivanje stranke, nije, kako se pričalo krenuo sudjelovati u izborima za Europski parlament ovog proljeća, nego je krenuo brendirati svoj proizvod. Iskusni politički čovjek čekao je da se “planeti bolje poslože”, a osjećao je da prostora na hrvatskom političkom spektru i dalje ima, premda se broj registriranih političkih stranaka u nas već približio broju 200. I dok se uglavnom promišlja kako će se iduća bitka za vlast u Hrvatskoj opet voditi između dviju koalicija, one oko SDP-a i one oko HDZ-a, Gabrić se, nakon godinu dana promatranja “tržišta”, odlučio za idući korak, osnivanje stranke. Dakle, drži da mu se otvorio politički prostor. Kako, kada će mnogi analitičari posvjedočiti da gotovo nitko izvan koalicija nema nikakvih šansi. Gabrić je promatrao kako Lesarovi Hrvatski laburisti uspijevaju privući glasove nezadovoljnih hrvatskom političkom bipolarizacijom, dovoljnom da laburisti poluče sasvim pristojan i opipljiv rezultat – relevantnih šest zastupnika u Saboru. No, promatrao je i kako su laburisti, poput kometa, zablistali pa prestali svijetliti na dvojima ovogodišnjim izborima, na kojima nisu postigli baš ništa. Gabrić je iz te priče izvukao dva zaključka – da postoji određena masa nezadovoljnih birača koji bi željeli glasati za neku treću opciju. Te da, ne dokažeš li se odmah u punom sjaju, drugi put slobodni nezadovoljnici neće glasati opet za tebe, nego će nastaviti “eksperimentirati” s nekom drugom opcijom.
Nacionalni forum će, stoga, svoj prvi veliki ispit imati – 25. svibnja 2014., kada se održavaju oni prvi “pravi” izbori za zastupnike u Europskom parlamentu, i koji dobivaju četverogodišnji mandat. Gabrić planira da će ga dobar rezultat na tim izborima izbaciti u hrvatsku političku orbitu. Očekuje da će Nacionalni forum osvojiti tri mandata. Dok su ga mediji još provocirali zašto ne krene sa strankom, Gabrić je objašnjavao da ga ne zanima cijeli taj trud da bi dobio pet do 10 posto glasova, jer to sve jamči tek drugorazrednu poziciju u vlasti i neravnopravnost u vođenju države. Njegov je “magični” postotak – 15 posto. Ako sada ipak kreće u osnivanje stranke, znači da procjenjuje da do tog postotka može i stići.
Kako bih riješio problem ćirilice u Vukovaru? – Predložio bih predstavnicima srpske manjine da sami, na nekoliko godina, odustanu od primjene prava na dvojezičnost i dva pisma
Lider Nacionalnog foruma, ako išta jest, onda je neortodoksno političko biće. I smatra da nema smisla skrivati svoje političke ambicije. – Slobodan sam, novčano zbrinut i ne moram krasti, izravno će i narodu najjasnije Gabrić sada objasniti svoju ambiciju. I dati jamstvo, odmah u početku, da ga ne zanima da se ulaskom u politiku još više obogati, niti da je klijentelist koji bi preko politike opet hrlio prema novcu i materijalizmu. U objašnjavanju te svoje drukčije političke pozicije, Gabrić će pokazati nestrpljivost, no tek kada iz njega provali strašna želja da vođenje države preuzmu kompetentni ljudi, a ne ovi kvazipolitičari koji nama sada vladaju. – Mogu sada zajednici, Hrvatskoj, koja je ulagala u mene, vratiti svoj dug, da dam sve od sebe da napravimo bolju stvarnost za ovu zemlju, ističe Gabrić. U šali kaže da već, dok još nije ni krenuo u izbore, zna koliku minimalnu potporu već ima. Pa koliku? – Svojim sam rukama operirao 30.000 ljudi – odgovara uz smijeh.
Forum se, kao politička stranka, želi izdići iznad stereotipa političkih podjela na lijeve, desne ili centrističke stranke i zato, kažu, ne ograničavaju politički prostor na kojemu će djelovati u budućnosti. Forum traži provjeru na izborima. Gabrić tvrdi da u Forumu – stranci neće biti klasične stranačke stege, niti obveze jednoumlja, neće tražiti od članova da djeluju protivno svojim etičkim i svjetonazorskim uvjerenjima, nego će, naprotiv, tražiti da se afirmiraju kao različiti, a opet zajedno, na ostvarenju svega što je od koristi za zajednicu.Zna Gabrić da je političko djelovanje u Hrvatskoj često povezano i s pitanjima iz naše prošlosti pa odmah kaže: – Naš je politički program okrenut budućnosti, mi ne pravimo bolju ili drugačiju prošlost, prihvaćamo je onakvom kakva ona jest... Iz nje baštinimo sve ono što nas oplemenjuje, na njoj dograđujemo budućnost, iz nje učimo kako ne ponavljati pogreške predaka.
O.K., zvuči savršeno, no, pitam ga, kao test pitanje – kako bi riješio problem ćirilice u Vukovaru. – Predložio bih predstavnicima srpske nacionalne manjine da sami, na nekoliko godina, odustanu od primjene svoga prava na dvojezičnost i dva pisma – odgovara Gabrić. Prilično pragmatično i lucidno rješenje. Gabrić jest uvjerljiv, dok mi objašnjava svoj projekt “Hrvatske Floride”, dok procjenjuje koliki bi gospodarski, prihodovni, fiskalni rast Hrvatska ostvarila kada bi na svoje toplo more preko zime smjestila milijun do dva stranih penzionera, jer u Španjolskoj i Francuskoj živi šest milijuna stranih umirovljenika, u Turskoj već tri milijuna, u Italiji četiri. – Stari ljudi imaju novca – jednostavno kaže Gabrić i počne računati koliko bi hrvatskih poljoprivrednih proizvoda mogle konzumirati te armije penzića iz bogate Europe tijekom zime u Hrvatskoj. Njega pak muči naša negativna demografija i svjestan je da s takvom demografskom slikom budućnosti nemamo. Ide toliko daleko u razmišljanjima da već zamišlja kako stručnjaci, političari, predstavnici Katoličke crkve u Hrvata raspravljaju odakle bi se to Hrvati u skoroj budućnosti mogli “demografski” pojačati, jer, tvrdi, treba već sada razmišljati kako sustav prilagoditi da se stranci, koji će sigurno početi dolaziti, integriraju do kraja u hrvatsko društvo u 50-tak godina.
Da, Gabrić jest neortodoksan. Ako ima mantru, to bi moglo glasiti ovako “Povratak poslu”, ili “Spriječiti demografsku katastrofu Hrvatske”, ili “Aktivna (politička) sredina sve je važnija”. Ovo potonje počiva opet na Gabrićevim proračunima, jer tvrdi da se “80 posto hrvatskih građana može dogovoriti o stvarima koje moramo poduzeti”. Smatra kako jedino desetak ortodoksnih ljudi s ljevice i isto toliko s desnice nema sposobnost tolerantnog dogovora.
Planira krenuti s potpuno novim ljudima. Dakako, nije politički naivan, riječ je o poznatim i uglednim ljudima i stručnjacima, međutim, uglavnom o onima koji se nisu do sada politički bili aktivirali u nekima od glavnih hrvatskih političkih opcija. Oni koji su nam politički već poznati, e njih bi u Forumu trebalo ipak biti na kapaljku. Na kraju, Gabrića će, sigurno, u pokretanju političkog projekta s Nacionalnim forumom mučiti i pitanje – je li on ujedno i tzv. rezervna politička opcija predsjednika Ive Josipovića. Dio “trećeg puta”? – Josipović nas nije osnovao, niti smo njegova produžena ruka, a drago nam je da je prepoznao da je riječ o grupi ljudi koja integrira Hrvatsku, potencira kulturu dijaloga – kaže Gabrić. No, kako je otvoren, rekao je i to da forumašima godi Josipovićev vjetar u leđa.
Napokon novi lik na političkoj sceni!