Revolucionarni poslovni proces nazvan GOH (Građani oporavljaju Hrvatsku), koji je osmislila grupica entuzijasta predvođena Hamedom Bangourom, temelji se na otpisu dijela kredita, reprogramu dugovanja po povoljnim uvjetima i udruživanju građana, građevinara, banaka i države radi otplate stambenih kredita i prodaje stambenog fonda koji zagušuje tržište.
Tvrtka za reprogram
O čemu je riječ? GOH je zapravo zamišljen kao jedna tvrtka u kojoj 44 posto vlasništva drže građani, 44 posto kapitala imaju građevinari i banke, 10 posto država, a 2 posto vlasnici licencije za GOH, koji su svoj proces zaštitili patentom.
U tvrtku bi građani uložili svoje stanove, banke svoje teško naplative kredite dane građevinarima i građanima, a država bi dobila udio kao nagradu za potporu procesu. Smisao je da se u vlasništvo GOH-a uključi 20-ak tisuća sagrađenih i neprodanih stanova koji su trenutačno mrtvi kapital i da se u imovinu tvrtke prebace svi krediti 70.000 građana koji su zaduženi u švicarskim francima, ali uz nekoliko uvjeta. Najbitniji je da se potraživanja po kreditima procjenjuju po trenutačnoj bilančnoj vrijednosti, odnosno po vrijednosti koju banka vodi u bilancama, odnosno onoj umanjenoj za rezervacije koje je već napravila. Otprilike bi to značilo prosječno 1200 eura po četvornome metru stana. Građevinari svoje neprodane stanove unose po cijeni gradnje, a ne po cijeni na tržištu.
Nova GOH kartica
Kako to funkcionira? Vlasništvo nad stanom i banka i dužnik prenose u GOH. Stan se po novoj diskontiranoj cijeni otkupljuje tako da se pola vrijednosti reprogramira uz kredit po tržišnim uvjetima, a ostala polovica se otplaćuje kroz dugoročni najam. Dakle, banka daje kredit uz 5,5 posto kamata na iznos od 600 eura po četvornome metru stana, i to uz rok otplate od 25 godina, a GOH iznajmljuje stan od 60 četvornih metara za prosječno 2400 kuna mjesečno. Nakon 25 godina plaćanja najma, građanin stječe vlasništvo nad stanom. Uz takav model rata kredita za kredit u švicarskim francima koja je nakon povećanja tečaja iznosila 5963,13 kuna iznosit će ubuduće 3073,75 kuna. Razliku od 2890 kuna građani mogu trošiti, ali samo uz pomoć GOH debitne kartice, koja se može koristiti isključivo u Hrvatskoj pa se tako potiče domaća potrošnja. Karticom se mogu plaćati svi troškovi osim odlaska u kockarnice, u kojima hrvatski građani troše 800 milijuna kuna godišnje. Naravno, banke bi osiguravale te GOH debitne kartice i na toj usluzi dodatno zarađivale novac pa bi, prema izračunu GOH-ovaca, banke umjesto 200-tinjak milijuna kuna mjesečno, koliko zarađuju na kreditima, imale 363 milijuna kuna prihoda.
– Dobitna kombinacija za sve! – tvrdi Bangoura, uvjeren je da je smislio idealan model za sve uključene strane, koji bi pomogao pobijediti krizu. Isplatilo bi se to i osiguravajućim kućama jer bi GOH iz stanarine osiguravao građane od otkaza, rastave braka i plaćao im životno osiguranje, a pritom i dalje ostvarivao prinose od 7 posto godišnje. GOH bi se isplatio i novim kupcima stanova, na čemu i počiva dugoročni uspjeh procesa, jer bi rata kredita za stan od 60 kvadrata bila 1747 kuna manja nego po tržišnim uvjetima. Bitna je stvar i da se po GOH modelu smanjuju primanja potrebna za kreditnu sposobnost pa se širi potencijalni pool kupaca. Od zarade bi osnivači GOH-a financirali institute za razvoj Hrvatske.
>>Da se nisu zaduživali u švicarcima, ne bi danas dugovali 20-30% više
Ne znam, je li g. Bangoura naivac, no on bi morao znati da bi na taj način GOH postao vlasnik ukradene imovine i to stoga što je najveći dio tako izgrađenih a neuseljivih stanova izgrađen u područjima bez dovoljne prometnee i komunalne infrastrukture, ali ne zbog toga što komunalni doprinos nije bio uplaćenn već zbog toga što je ukraden (eufemistički: "netransparentno nenamjenski trošen"). Dakle, onaj tko tkupi takav stan, morat će naknadno ponovno platiti da se izgradi infrastuktura, a ako to ne bude "transparentno" označeno kod kupoprodaje, onda će to biti prijevara!