Idući tjedan, točnije 16. siječnja, nastavljaju se pregovori dvaju strateških partnera u naftnoj kompaniji Ina – Vlade i MOL-a. Obje strane na sastanak će doći s čvrstim stavovima pa je teško očekivati da će se u ovom krugu postići dogovor. Ako dva partnera ne nađu zaključak, izgledna je međunarodna arbitraža. O pokretanju postupka odluku bi mogla donijeti Vlada, i to do kraja mjeseca kako ne bi došlo do zastare.
Vlada ne da rafinerije
Na siječanjske pregovore hrvatska strana predvođena ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom dolazi s čvrstim zahtjevima od kojih ne namjerava odustati. Neće pristati na gašenje rafinerija niti prepustiti cjelokupno upravljanje mađarskim partnerima. Vrdoljak inzistira da se Inom upravlja prema hrvatskom zakonu o trgovačkim društvima. Naime, MOL prikazuje Inin rezultat u konsolidiranoj dobiti u ukupnom iznosu, koji mu nosi oko 40 posto rezultata, kao da posjeduje 100 posto hrvatske tvrtke pa će MOL teško pristati na zahtjev da prekine s takvom praksom zbog svojih dioničara. Koliko mu je Ina važna za performanse na tržištu kapitala, pokazuje i podatak da su od zaoštravanja odnosa između partnera MOL-ove dionice na mađarskoj burzi izgubile više od 20 posto vrijednosti.
Teško će doći i do dogovora o rafinerijama koje MOL želi gasiti, a hrvatska strana inzistira na njihovu razvoju i ulaganjima. Suprotstavljenost stavova i nepopustljivost dovodi do zaključka da je arbitraža neizbježna. Osim problema rafinerija i upravljanja, na arbitražu će doći i najspornija točka, a to je tužba protiv bivšeg premijera Ive Sanadera u kojoj se tvrdi da je MOL do kontrolnog paketa u Ini došao mitom. Ako se ta tužba dokaže, dioničarski ugovor o kupoprodaji Ine mora biti raskinut jer ugovor sklopljen na temelju kriminalnih aktivnosti po međunarodnom pravu nije valjan. Da će arbitraže biti, misli i naftni stručnjak Jasminko Umićević.
– Ne vjerujem da će MOL prihvatiti hrvatske uvjete, a ako ih ne prihvati, ne ostaje drugog izbora osim arbitraže. Hrvatska ima dobru poziciju u tom procesu i vjerujem da ćemo ga dobiti – komentirao je Umićević. Konzultant je uvjeren da je MOL u težoj poziciji od hrvatske strane pa kaže i da “glavinjaju” i podvaljuju spinove kako bi se naš tim uplašio, poput prijetnje prodajom dionica Ine trećoj ruskoj strani.
Iako se koplja lome oko načina upravljanja Inom, Umićević poseban naglasak stavlja na rafinerije u koje nije ulagano pa čak drži da hrvatska strana ima osnove i potraživati izgubljenu dobit.
Izgubljena dobit
Riječ je o milijardama kuna koje je Ina izgubila jer se u rafinerije Rijeku i Sisak nije uložio najavljeni novac pa je 2009., nakon što su Rusi iz Zarubežnjefta preuzeli rafineriju u Bosanskom Brodu, počela gubiti udjel na veleprodaji nafte. S osamdeset posto Ina je pala na manje od 50 posto tržišta nafte zbog konkurencije iz BIH, a Umićević za to drži odgovornima Mađare. Puno je zamjerki na način na koji su menadžeri iz MOL-a vodili hrvatsku naftnu kompaniju, ali ostaje činjenica da su hrvatski političari i njihov odnos prema državnoj imovini doveli do problema s kojima se Ina suočava danas. Zato je politika odgovorna i ovaj put razriješiti problem pa, ako nema drugog izlaza, onda je možda najbolje rješenje arbitraža, naročito kada je pokreće onaj koji je u boljoj pregovaračkoj poziciji.
MOL je na Večernjakov upit o arbitraži odgovorio da ne komentira glasine.
"Clanak" je zapravo cisto huskanje.