:: Kada je počela operativna obrada Đurekovića i zbog kojih razloga?
Operativnu akciju započeo je u ljeto 1982. Operativni centar Zagreb na Zrinjevcu. Bila je to operativna akcija kodnog imena „Brk“. Angažiran je veći broj sudionika u policiji, od službe koja je pratila emigraciju pa do sigurnosnih službi u Ini. Napravljen je cjelovit plan rada, koji ja nisam vidio jer je najviše bio povezan s istragama kriminalnih aktivnosti i s Inom. Ja sam prikupljao podatke koji su dolazili iz inozemstva. Sve je predložio Franjo Vogrinec. Moje aktivnosti odobravao je Zdravko Mustač.
:: Kako ste saznali da je Đureković ubijen ako, kao što tvrdite, službe u kojima ste radili nisu u tome sudjelovale?
Bio sam na godišnjem odmoru u Valbandonu i nazvao me Mustač, kojemu je šef SID-a iz Beograda, obavještajne službe ministarstva vanjskih poslova, javio da je Đureković ubijen. Tražio je da provjerim te informacije. Nazvao sam Pratesa i on mi je to potvrdio. Kasnije je o toj akciji počeo pisati beogradski umirovljeni obavještajac Božidar Spasić, koji spominje operativnu akciju Dunav kao akciju Savezne službe sigurnosti. Nakon hapšenja Pratesa 2005.
Spasić je na HTV-u izjavio da je on operativno vodio akciju Đurekovićeva ubojstva. Čak je spominjao i neka konkretna imena sudionika u likvidaciji. Nedavno je i na internetu objavio tekst u kojem spominje beogradsko-crnogorsko podzemlje. Gospodin Nobilo i ja trudimo se prikupiti određene podatke, da otklonim to od sebe iako bi trebalo biti obrnuto, da oni koji optužuju prikupe dokaze.
Želio bih reći: ja sa smrću Đurekovića apsolutno nemam nikakav dodir. Cijelo vrijeme postupka u Njemačkoj ja sam imao status svjedoka. Ja još nemam optužnicu u Njemačkoj. Ovaj mi je cirkus teško objašnjiv. Ali kad-tad doći će i to na red. Milomir Marić piše da je Traživuk izjavio kako je naša služba došla do podataka da je jedna kriminalna skupina iz beogradskog podzemlja likvidirala Đurekovića i da se time hvali po Njemačkoj u kriminalnim krugovima. I, kaže Traživuk, Perković je napisao protestno pismo saveznoj Udbi i nikada nije dobio odgovor. To je istina, ja sam napisao jednu depešu u kojoj sam upozorio da, ako je to točno, takve aktivnosti tih ljudi ne pridonose ugledu Službe.
:: Što je mogao biti motiv beogradsko-crnogorskog podzemlja da ubije Đurekovića? Novac?
Ja to sa sigurnošću ne znam. Može biti novac. U tom pravcu nitko nije razvijao istragu. Ili ga je netko ucijenio pa nije dao ili je dao novac pa ga se uklanja kao svjedoka. U nekim spekulacijama spominje se i pokojni Stane Dolanc. Beogradski tisak pisao je kako je Dolanc bio jako ljut na način na koji je Đureković pisao o Titu. A poznato je da je on s Titom bio u izvrsnim odnosima i da ga je Tito praktički izmislio. Ali to su sve nagađanja.
:: Dakle, vrlo brzo nakon toga slučaj ubojstva Stjepana Đurekovića stavljen je ad acta, za obavještajne službe više nije postojao?
Uglavnom tako. Po tadašnjoj proceduri svu komunikaciju sa stranim službama obavljali su savezni organi. Nitko od njih nije nas ni o čemu izvještavao. Je li njemačka policija o ubojstvu Đurekovića komunicirala i surađivala sa saveznim organima mi nismo znali.
:: Postoji još jedan misterij prema kojem je tijekom likvidacije Đurekovića ubijen i jedan njemački agent.
Ne znam o tome ništa. Ne znam da je tamo osim Đurekovića pronađen itko drugi. To mi je čudna priča. Spasić je kasnije govorio da su jednog njemačkog agenta zabetonirali, ali o svemu tome u dokumentima nema nikakvih tragova.
:: Vi ste, kao i Mustač, imali priliku svjedočiti, ali niste. Zašto?
Dobio sam 2006. poziv preko Županijskog suda i, naravno, prihvatio svjedočenje linkom. Ja sam se pripremio, ali došlo je do odgode od tri-četiri mjeseca jer se sudac razbolio. Onda sam ja imao ozbiljnih zdravstvenih problema, o čemu sam predočio dokumentaciju. Mustačevo svjedočenje iznenada je prekinuto kada je počeo govoriti o radu i nalazima saborske komisije. Njemački sudac rekao je da će ga pozvati da nastavi, međutim više ga nisu zvali. A u presudi problematiziraju i njegov i moj nedolazak.
:: Sada ste u situaciji da ćete nakon promjene zakona morati na sud, nešto će se početi događati. Postoji mogućnost izručenja, sve ovisi o odluci suda...
Ja sam spreman na sve što sud odluči. Sve ću poštovati, nerado možda, ali iskoristit ćemo sva pravna sredstva koja nam stoje na raspolaganju. Ako počne postupak u Hrvatskoj, bilo bi mi to izuzetno drago, da hrvatska javnost konačno sazna sve. Mnogi su pisali o meni i mom radu, a da praktički ništa o tome nisu znali. Mnogi su o meni pričali, a ja još nisam progovorio. Mislim da je sada došlo vrijeme da progovorim i to o svemu, i o svom radu do 1990. i poslije 1990. Jedino je otvoreno pitanje gdje će se to dogoditi, pred njemačkim ili hrvatskim sudom, ili istražnim povjerenstvom hrvatskog Sabora.
Nastavak u novom članku...
>> Prvi dio: Osuđuje me se samo na temelju pisanja beogradskog tiska
>> Drugi dio: Volio bih da svi dokazi i svjedočenja budu javno objavljeni
>>Četvrti dio: Ja sam za postupak u Hrvatskoj i njemu ću se prepustiti
Sutra: Kako je otkriven Memorandum SANU, o prvom saboru HDZ-a, Tuđmanovoj putovnici...
Zanimljivo je kako bivsi sef tajne sluzbe u Hrvatskoj nema pojma ni o cemu . I jos je cudnije da reporteri nigde ne pitaju o ostalih 22 ubojstva Hrvata u Njemackoj.