Dvadeset tri godine hrvatske obale nisu vidjele jedan od najljepših jedrenjaka na svijetu, školski brod “Jadran”. Stariji će se odmah sjetiti bijelog barkantina, dugog 57 metara, sa svoja visoka tri jarbola. Na tom sada već 80-godišnjaku školovane su generacije časnika ratne mornarice, a brod je oplovio mora i Atlantik i služio na ponos i propagandu.
Cijelo je to vrijeme proveo u Hrvatskoj, da bi sredinom listopada 1990. otplovio na redoviti remont u Boku kotorsku, u Crnu Goru, gdje je od onda i ostao.
Sagrađen u Hamburgu
Kada je nastala prva zajednička tvorevina Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevina Jugoslavija, Hrvati su imali problem objasniti srpskim monarsima, koji nikada nisu imali izlaz na more, da je važno očuvati jadransku obalu, koja je stalno bila izložena posezanjima Italije. Stoga su u Splitu osnovali “Jadransku stražu”, udrugu koja je počela prikupljati novac za gradnju školskog broda. Znali su da bez tog broda neće biti ni ratne mornarice. Novac je dugo prikupljan, a riječki inženjer brodogradnje Joso Škarica izradio je planove broda, pronašao je model da se iskoristi i obveza ratnih reparacija Njemačke, pa je jedrenjak sagrađen 1933. u Hamburgu.
Naravno, i Jugoslavija je iskoristila stoljetnu pomorsku tradiciju Hrvata, pa su zapovjednici broda gotovo isključivo bili Hrvati (njih 15-ak). Tako je bilo i u Titovoj Jugoslaviji. Kapetani su bili i jedan Slovenac i Srbin, Dušan Zaklan, koji je bio zadnji “jugoslavenski” zapovjednik i koji je u rasapu države ostao živjeti u Splitu. U Drugom svjetskom ratu “Jadran” zauzimaju Talijani, poslije pada Italije Nijemci, a nakon rata potražuje ga Jugoslavija i dobiva ga natrag u lošem stanju i s odrezanim jarbolima jer je brod služio kao most u Veneciji.
Prodaju, režu i poklanjaju
Prije rata na teritoriju Hrvatske bilo je stacionirano (i upisano u brodski registar) 89% ratne mornarice, a 11% u Crnoj Gori. S početkom rata 85 posto ratne mornarice završava u Crnoj Gori, a Hrvati su uspjeli zadržati tek 15 posto JRM-a. Početkom 2000-ih sve države sljednice bivše SFRJ potpisale su da će provesti sukcesiju i vojne imovine. RH prije gotovo 10 godina formira i Savjet za sukcesiju vojne imovine, a od tada mu je predsjednik Želimir Latković. U međuvremenu, Crna Gora rasprodala je, ili poslala u rezališta, veći dio flote. S obzirom na to da je ukupna vrijednost JRM, po cijenama s kraja 1991., procijenjena na nešto više od 2 milijarde USD, prema svom novčanom doprinosu vojnom budžetu (2%) naš južni susjed imao je “pravo” na vrijednost 41 milijun dolara.
Crna Gora je, dakle, otela zajedničku imovinu. RH, prema kriteriju doprinosa vojnom budžetu, ima pravo na 26% imovine. Prema drugom mogućem ključu podjele imovine, tzv. teritorijalne zatečenosti, RH bi imala pravo potraživati 89% brodovlja (vrijednosti 1,8 milijardi dolara). Naravno da do danas nije “sukcesiran” nijedan šraf. Što, pak, nije priječilo Crnu Goru da čak daruje dvije podmornice klase “Una”, jednu Sloveniji, drugu Vojvodini, kao muzejske primjerke.
RH, pak, cijelo vrijeme želi i potražuje samo jedrenjak “Jadran”. Smatra da je to dragulj iz kolekcije hrvatske pomorske tradicije. Ured Ž. Latkovića prepun je dokumenata koje je za potrebe državnog vrha skupio u tzv. Bijeloj knjizi o brodu i koja nosi oznaku “povjerljivo”. Svi dokazi i argumenti da Jadran pripada RH su tu. Hrvatska diplomacija, premda je Vlada u rujnu 2012. osnovala Povjerenstvo za rješavanje otvorenih pitanja s Crnom Gorom, nije susjeda izložila pritisku da barem vrati jedrenjak. Svi koji su potrošili godine da se brod vrati jako su razočarani jer sumnjaju da naša politika nije sklona sporenju s malim nam susjedom, budući da više ne bi dobivala pohvale iz NATO-a i EU što tako dobro “za ruku” vodi Crnu Goru k atlantskim i eurointegracijama. Da u toj skandaloznoj tezi možda ima i istine, potvrđuje i zadnji medijski istup naše veleposlanice u Podgorici Ivane Sutlić-Perić, koja je putem crnogorskih medija predala ove poruke: “Između Crne Gore i Hrvatske ne postoji nijedno otvoreno pitanje.”
Nadalje, ona smatra da je “većinu tema koje mogu opteretiti odnose dvije države poput sukcesije, plaćanja ratne odštete za agresiju na Dubrovnik ili status školskog broda “Jadran”..., na neki način život doveo u jednu mjeru – to se nekako izgladilo”. Iz crnogorske se perspektive uistinu sve izgladilo jer su oteto zadržali, a RH ne traži reparacije. “Jadran” tako može nastaviti ploviti pod crnogorskom zastavom (dimenzija 14 x 7 metara!?), sudjelovati u svjetskim regatama i reklamirati Crnu Goru na CNN-u i BBC-ju. Ne riskiraju jedino uplovljavanje u hrvatske teritorijalne vode. Priča o “Jadranu” za Hrvatsku jest skandalozna, a naši eksperti predlažu da povratak jedrenjaka bude uvjet za rješavanje drugih spornih pitanja između dvije zemlje. Čuje li ih itko u Zagrebu?
>>Hrvatska gubi prijatelje u Europi, a sa susjedima se svađamo
Ako nemamo složen plan za stavljanje broda u fukciju koja će osigurati njegovo održavanje, ali ne na trošak poreznih obveznika, ostavimo ga tamo. Bolje da propadne tamo nego kod nas jer ćemo tada imati i dodatne troškove sanacije i uklanjanja ostataka olupine. Zar vam se ne čini da bi od povjesti bila važnija sigurnost ZERP-a i epikontinentalnog pojasa i sl. te sigurnost neba nad ovom zemljom, ali mi nismo u stanju osigurati takve resurse koji bi nam bili puno potrebniji.