Josipovčanka V. K. (67) ispričala je potresnu priču za Glas Slavonije. Ona, njezin bolesni sin, unuka, kojoj je zakonita skrbnica i psi koji su dolutali do kuće i koje je prihvatila žive u josipovačkoj pustari, a prema njezinim riječima, da nema pseće hrane koju dobiva, njih troje odavno bi umrli od gladi.
Gladni smo i željni svega. Da nam nije pseće hrane koju dobivam od udruge za zaštitu životinja za četiri psa koja sam udomila, ne bismo preživjeli – opisuje V. K., i sama boležljiva, koja jedan obrok iz Pučke kuhinje na koji ima pravo mora podijeliti na tri dijela.
– Da mi nije unuke, već bih se ponovno pokušala ubiti. Zakoniti sam joj skrbnik jer su mi sina branitelja prevarili pa je ostao bez svega, čak i bez djeteta. Naime, unuku sam uspjela izvući iz doma u koji ju je država bila smjestila pa smo sada ipak sretni što smo, čak i ovakvi jadni kakvi jesmo, ponovno zajedno i živimo opet kao obitelj. Samo da mi Bog da još toliko da poživim dok unuka ne završi te dvije-tri godine škole koliko joj je ostalo do kraja da može početi raditi. A onda neka i umrem, neće mi biti žao – priča V. K.
Obitelj živi u 28 kvadrata, a V. K. kaže i da prevrće po kontejnerima. Humanitarna udruga Rijeka obitelji nastojat će im pomoći koliko god bude mogla.
Cijeli članak čitajte ovdje.
>> Živi u staroj i derutnoj kući, a krov samo što se ne uruši
>> Siromašni – skupina koju se u Hrvatskoj najviše diskriminira
a ja se citajuci naslov prestarsio da je zena od josipovica toliko pocela stediti da su se na pantovcaku prebacili na psecu hranu. a kad tamo, to je zena iz josipovca za koju pantovcak mari koliko i za poplavu..........