Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa zapravo je zaključilo: “Ne’š ti usluge koju je dr. Milomir Ninković učinio našem predsjedniku države!? Pa on bi to učinio za svakog pacijenta u Hrvatskoj koji ga izabere za kirurga.” Operacija oka predsjednika države, s gledišta prava pacijenata, bila je toliko rutinska da se nije našlo povoda ni za suptilan prijekor predsjedniku države, kakav je on uputio medijima kojima su “mnoge stvari bile drugačije”.
Dakle, svašta se pisalo. Recimo, da je dr. Ninković o svom trošku došao iz Njemačke da bi besplatno operirao našeg predsjednika. Što je točno, ali novinari su brzopleto zaključili da je riječ o poklonu na koji ostali pacijenti ne mogu računati. A lijepo im je predsjednik govorio kako je samo iskoristio svoje pravo i izabrao liječnika od povjerenja. Tko vam je kriv ako ne znate svoja prava!
I Povjerenstvo je utvrdilo da je dolazak vrhunskog kirurga iz Njemačke radi operacije u Hrvatskoj zapravo usluga dostupna svakom od 4,5 milijuna potencijalnih pacijenata. U prilog tomu, kažu, govori i to što je u posljednje dvije godine izdano 27 privremenih dozvola za rad stranim liječnicima. Znači, nije se predsjednik jedini okoristio. I dr. Ninkoviću nije bilo prvi put da operira kod nas. Štoviše, prema odluci Povjerenstva, čini se da on juri u Hrvatsku kad god neki naš pacijent poželi da ga on operira. I to o svom trošku. Zašto bi onda drugačije postupio u slučaju našeg predsjednika, koji mu je uz to i prijatelj!? Ali Josipović, opterećen svojom delikatnom pozicijom, zaključuje družba je družba te na sam dan operacije potpisuje tripartitni sporazum.
Obvezao se snositi sve troškove, a principijelni dr. Ninković da ni ovaj put neće ništa naplatiti KBC-u Rebro koji ga je i angažirao uz Josipovićev pristanak. Šteta je što predsjednik o tomu nije izvijestio javnost odmah nakon izbijanja afere jer bi možda već tada “mnoge stvari bile drugačije”. Kad se Povjerenstvo već počelo baviti njegovom operacijom, predsjedniku se činilo primjerenijim da javnosti to prešuti iako je novinarima puno govorio o toj operaciji, možda i koju riječ previše za vrsnog pravnika i predvodnika “nove pravednosti”. Zbog te obzirnosti, Josipović je izvijestio samo Povjerenstvo iako ono nije tražilo njegovo očitovanje. Dok je naciju, koja je to imala pravo znati, predsjednik ostavio da strepi je li on bio u sukobu interesa iako je zagonetno najavljivao kako će nakon odluke Povjerenstva “mnoge stvari biti drugačije”. Ipak, hvala predsjedniku što nam je na svom primjeru pokazao kako se bori za svoja prava, te da i naizgled nemoguće ima smisla i kad nas zdravstvo sve više zakida. Ali, drugi put bi ipak bilo bolje da nas na vrijeme o svemu informira, to više što je, inzistirajući na sporazumu, unatoč tomu što ispada da za sebe nije tražio više prava od prosječnog pacijenta, očito bio svjestan delikatnosti svoje pozicije.
Jedino, čovjeku dođe žao gradonačelnika Andre Vlahušića i župana Nikole Dobroslavića kojima Povjerenstvo nije dopustilo da zadrže sultanov poklon, sat rolex vrijedan otprilike kao i operacija dr. Ninkovića. I sultan ima običaj darovati one koji njega daruju gostoprimstvom tako da je rolex standard za koji se također moglo reći “Ne’š ti poklona”. Ali, Vlahušić i župan očito su pogriješili što sa sultanom nisu sklopili sporazum kojim bi se obvezali platiti rolex, a sultan postupiti kao u svim slučajevima kad nekoga daruje i da stoga neće tražiti ništa od Dubrovnika i županije.
Mene više fascinira lakoća s kojom je inače totalno rigidan birokratski hrvatski sustav prešao preko pravno nepremostive činjenice da gosp dr Ninković nema koliko je moguće pretpostaviti nijednu potrebnu profesionalnu dozvolu za rad u Hrvatskoj. Znamo mi svi dobro daro da je doktor vrhunski stručnjak s svim potrebnim papirima u Njemačkoj ali u tehničkoj struci si strane papire iz najjačih svjetskih tehničkih zemalja možete objesiti mačku na rep. Dok ne sakupite sve HR papire nema šanse projektirati badava svojem prijatelju obiteljsku kuću, kazne su astronomske i nemoguće je. Još manje je moguće da moj prijatelj Haso dojde meni pomoći betonirati deku badava, zgazili bi me državni inspektori i kazne. Ovo je Ustavno pitanje a ne pitanje sukoba interesa zakaj Josipovićevi prijatelji njemu smiju badava raditi profesionalne usluge a običnom Štefeku nesmiju pod prijetnjom kazni.