Ministar financija Slavko Linić gostovao je u emisiji U mreži prvog na Hrvatskom radiju u kojoj se osvrnuo na slučaj predstečajnih nagodbi.
Upitan za komentar izjave suca Mislava Kolakušića koji je u emisiji Nedjeljom u 2 izjavio da je riječ o zakonu koji je dozvolio legalnu pljačku, Linić je izjavio kako Vlada i Kolakušić imaju drukčija polazišta.
– Zna se da u stečajnim postupcima nikad nije dan odgovor gdje je novac. Nama je u interesu spašavanje radnih mjesta i to je bit predstečajnih nagodbi – rekao je Linić i dodao kako su poslovne banke zbog lijenosti sudaca odbile dati jamstva.
'Sporni sudac'
– Postotak prigovora vezanih uz predstečajne nagodbe pokazuje da to i nije toliko velik problem. Postoje jasni propisi koji govore kako nezadovoljan vjerovnik može zaštititi svoja prava jednako kao što to može na sudu. Svaka stranka u postupku ima pravo na zaštitu. Tragedija je da je izvršna vlast ostala sama u stvaranju načina rješavanja problema u gospodarstvu. Sporni sudac pokušava izazvati nered – rekao je Linić.
Ministar financija istaknuo je da stečajevi nisu davali odgovor i uvijek završavali likvidacijom te su se iz njih vrlo rijetko dobili pozitivni odgovori.
– Predstečajna nagodba dobrovoljni je dogovor. Prva faza stečaja trebala bi biti dogovor gdje vjerovnici s dužnikom nalaze rješenje, a to je bit predstečajne nagodbe. Mogućnost zloporabe vrlo je mala. Zaštitili smo najslabije i doprinose za mirovinsko.
Upitan ima li u DORH-u prijava vezanih za predstečajne nagodbe, ministar je odgovorio da je zasad eksploatiran slučaj rovinjske Mirne i Čazme, koju je DORH zaustavio na sudu.
– To su predmeti za koje znam da su u postupku – rekao je Linić.
Negativan imidž
Komentirao je i izjavu šefa HDZ-a Tomislava Karamarka koji tvrdi da DORH mora istražiti Kolakušićeve optužbe:
– Trinaest posto države je pljačka stoljeća? Pogledajte kako politička poruka može stvoriti negativan imidž, a brojke to toliko jasno demantiraju. Imamo tijela progona koja rade svoj posao. Pljačka stoljeća, ako baš hoćete, je 45 milijardi neplaćenih računa, a to smo zatekli 2012., kad smo došli na vlast!
Linić je dodao i da neće dizati tužbu za klevetu protiv Kolakušića:
– Ja to smatram dijelom polemike, neprekidnih osporavanja i napada. Nije lako biti dužnosnik vlade u ovakvom okruženju. Ono što mene teško pogađa je to da uz sve te mjere – nema gospodarskog rasta. Ali, vjerujem da se na ovaj način više pozitivnih poruka daje poduzetnicima. Vlada je u borbi da njima jamči sigurnost, jamči brzinu, rokove plaćanja... – rekao je Linić.
Upitan je li iza njega dosad najburniji politički tjedan, odgovorio je:
– Ne. Bila je moja nepromišljena glupost sjesti u zadnji red. Reakcije o tome samo potvrđuju da treba zaista razmišljati o svakom potezu.
Na pitanja o rebalansu proračuna odgovorio je da se ovaj tjedan očekuje rasprava o prihodovnoj strani. Potvrdio je da fakulteti ostaju bez dijela svojih prihoda - procijenjenih na milijardu i 600 milijuna kuna.
- Jedan dio da, prema tome u ovom trenutku nam je želja da sa prihodima umanjimo negativan efekt, jer svako smanjivanje rashodovne strane je opet negativan efekt na gospodarski rast. I to je nešto što, moram reć u ovom trenutku, kad imate razumijevanje i kod Komisije, i kod MMF-a, i to je razlog da moramo posegnuti za povlačenjem dijela dividendi iz trgovačkih društava, ali i odstupiti od toga da su dosada - pravo na vlastite prigode, da ih ne unesu u proračun, imale - samo ustanove u obrazovanju, zaključio je Linić.
Upitan očekuje li da će ostati ministar financija, odgovorio je:
– Ja mogu raditi i u tom dijelu zasad nemam nikakvih osporavanja.
>> Linić: Nisam došao da bih otišao na pola mandata
>> '50 milijardi kuna je isparilo u nečijim vikendicama i stanovima'
"13% države je pljačka stoljeća?", zgraža se Linić. A ne spominje lančanu reakciju propadanja čitavog niza firmi vjerovnika kojima su jednim potezom otpisana potraživanja i gubitak radnih mjesta u njima... Išlo se mahom na spašavanje gubitaša koji će nekon ovogvog nastaviti gomiltai dugove i opet na kraju propasti. A prethodno će, zahvlajujući Liniću, u propast poslati masu firmi vjerovnika koje bi se inače ipak makar dijelom naplatile iz imovine dužnika i opstale. Da i ne govorim kako su te firme vjerovnika zdrave firme, za razliku od ovih gubitaških koje se spašava. A što je sa namjernim snižavanjem temeljnog kapitala firme dužnika u postupku predst. nagodbe koju nakon toga, kroz tzv. dokapitalizaciju, može za 10% stvarne cijene kupiti netko - i zar to nije pretvorba 2. dio? Vidim da Linić o tome "mudro" šuti. I ni a ni b.