Jozo Kalem, inženjer strojarstva i bivši zastavnik JNA, u Rijeku je došao bježeći od rata 1990., a onda u dvadeset godina izgradio naftno carstvo. Danas je jedan od najbogatijih Riječana, jednom rukom sklapa unosne poslove s gradskim poduzećima, a drugom dijeli sponzorstva lokalnim sportskim klubovima i kulturnim institucijama.
Je li taj status posljedica poduzetničke sposobnosti ili bliskih prijateljstava s moćnim lokalnim političarima, pitanje je oko kojeg se već godinama Kalemovi prijatelji i protivnici ne mogu dogovoriti. Istina je vjerojatno u sredini, jer bez političkih veza teško bi itko u poslijeratnoj Hrvatskoj uspio iz nule izgraditi Euro-petrol, naftno poduzeće vrijedno više od stotinu milijuna eura, no do tih veza i prijateljstava teško bi došao nesposoban čovjek.
Iznimno vješt pregovarač
Iako je rođen u selu Draganovcima nedaleko od Doboja, veći dio života proveo je u Travniku, gdje je navodno radio u tamošnjoj vojnoj industriji. U Rijeku je došao početkom devedesetih. Već sredinom 1993. s minimalnim kapitalom osnovao je tvrtku Ukrina, specijaliziranu za trgovinu i prijevoz nafte i naftnih derivata. Posao se brzo razgranao. U suradnji s riječkim Autoprijevozom nafta je iz Kopra vožena u BiH. Bilo je to ratno doba, a prekogranični prijevoz nafte silno riskantan posao, ali zato i adekvatno profitabilan. Mnogi su poslijeratni hrvatski naftni tajkuni stasali upravo na takvim poslovima, pod trajnom sumnjom šverca nafte srpskim snagama. Dokaza nikad nije bilo, no tvrtkini prihodi toliko su porasli da su se među tadašnjim konkurentima zbog imena tvrtke pojavile glasine da se radi o zajedničkom poslu Ine i ukrajinskih partnera. Istina je bila puno jednostavnija. Kalem je tvrtku nazvao po rijeci Ukrini, čiji je tok nedaleko od njegova rodnog mjesta.
Ipak, 1996. godine tvrtku je prodao slovenskom Petrolu, a nastavio raditi kao njezin direktor. Bilo je to vrijeme golemog razvoja na domaćem naftnom tržištu. Uz državnog monopolista Inu postojali su deseci manjih kompanija, a njihova uspješnost izravno je ovisila o uvjetima nabave koje dogovore s Inom. Kalem je u tome bio iznimno vješt, no u odnosima s Inom imao je boljih i lošijih razdoblja. Neko vrijeme mu je čak bio zabranjen ulazak u upravnu zgradu tvrtke. Ipak, najveći dio poslovanja Kalem je ostvarivao u Rijeci, a glasine o bliskim odnosima s tadašnjim gradonačelnikom Rijeke Slavkom Linićem prate ga do danas. Doduše, Kalem i Linić neosporno su prijatelji, no jesu li i poslovni partneri?
Rezidencija u Martinkovcu
Kalem je 2000. pokrenuo vlastitu naftnu kompaniju Euro-petrol. Od grada Rijeke dobivao je izvrsne lokacije za gradnju benzinskih postaja, uglavnom kroz aranžmane zamjene zemljišta, iste onakve kakve će kasnijih godina u Zagrebu implementirati Milan Bandić. Ipak, bilo bi pogrešno rast Euro-petrola vezati uz SDP. Tvrtka je jednako dobro poslovala i za vladavine HDZ-a. Rasla je brzo, a 2008. godine imala je 50 benzinskih postaja. Kalem je tada udjel od 51 posto prodao slovenskom Petrolu. Kolika je bila otkupna cijena nikad nije javno objavljeno, no Kalem je danas sasvim sigurno jedan od najbogatijih stanovnika Rijeke.
Podsjetnici na to bogatstvo mogu se naći diljem grada, od brojnih benzinskih postaja Europetrola, preko zgrade u kojoj je sjedište kompanije do Kalemove rezidencije u četvrti Martinkovac – velike kuće s bazenom i brižno uređenom okućnicom, ograđenom sa svih strana kovanom ogradom i zelenilom. Osim što je vlasnik nekretnina na Martinkovcu Kalem posjeduje i nekoliko parcela zavedenih kao šume i pašnjaci u Kastvu, nekoliko manjih na Zametu u Rijeci te jednu u Čavlima na Grobinštini. Nakon prodaje Europetrola Kalem je tako počeo diversificirati svoje poslove, pa je od generala Pavla Miljavca preuzeo posrnulu drvnu industriju PM Ligneus. Drugi posao, preuzimanje građevinskog poduzeća IGM Tounj epilog će dobiti na sudu.
>>Linić: Ne odričem se prijatelja zato što imaju probleme
>>Tužitelji žele Kalemu oduzeti 103 milijuna kuna od IGM-a Tounj
Iza svakog uspješnog biznismena stoji još uspješniji političar!!!