Za novu Strategiju razvoja obrazovanja ravnateljica zagrebačke VII. gimnazije, bivša ministrica prosvjete iz devedesetih godina, profesorica hrvatskog jezika i književnosti Ljilja Vokić kaže da je mješavina svih dosadašnjih, o detaljima razgovora bivših ministara s aktualnim ministrom ne želi govoriti, jasno kaže da je protiv državne mature kakvu imamo. Iako je svjesna stanja u obrazovanju, ipak ne želi reći nijednu lošu riječ.
– Moram priznati da sam jako emocionalno vezana uz školstvo, meni je škola život i ne dam da se o školstvu išta ružno govori, znam i susrela sam brojne entuzijaste, učitelje, profesore, brojne ljude koji s posebnom ljubavlju rade s tuđom djecom, odgajaju ih, obrazuju... Najuzvišeniji poziv je poziv učitelja. Ali, država ga ne cijeni, nijedna vlast ga nije cijenila, to moram reći, nijedna vlast nije cijenila taj poziv. Kako je situacija u društvu teška, tako je teška i u obrazovanju. Ali, s obzirom na to da imam mnogo godina staža, ne bih se složila da je gore nego ikada, bilo je vremena koja su bila puno gora.
Možete li usporediti vrijeme kad ste vi bili ministrica i ovo danas?
Mogu se pohvaliti da sam se, zbog čega me tadašnji potpredsjednik Vlade Škegro zvao sindikalna ministrica, zajedno sa sindikatima borila za prosvjetne uvjete... Učiteljima su plaće rasle, potaknula sam promicanje učitelja u mentore i savjetnike, smanjila normu u skladu sa stažem... Ja sam došla iz razreda u kojem sam radila 23 godine i znala sam što znači taj težak i vrlo odgovoran posao. To je vjerojatno izraslo iz mog iskustva, da sam bila zagovornik svih tih prednosti koje učitelj mora imati. Na žalost, one su kasnije dobrim dijelom ukinute.
Profesorica s 14 godina staža ima plaću od 5700 kuna, a osoba koja na aute stavlja kazne ima plaću od 5000 kuna
Je li hendikep ministara koji su došli nakon vas što u razredu nisu proveli ni minutu?
To oni najbolje znaju.
Za koga od vaših nasljednika mislite da je bio najbolji ministar?
Svaki po nečemu.... Ali, ne znam koga bih izdvojila...
Prvo bih tražila veće plaće
S kim vam je bilo najlakše raditi?
Meni je lako sa svima jer se držim zakona i pravilnika koji se donose, a irelevantno mi je tko ih je potpisao. Za mene je, iskreno govorim, irelevantno tko je ministar. Za mene je važno da poštujem zakone i pravilnike. A jesu li oni u redu ili nisu, pokaže vrijeme. Ne daju li rezultate, bez obzira na to tko ih je donio, treba ih ukinuti.
Da ste sada ministrica obrazovanja, koji biste potez prvi povukli?
Prvo bih tražila povećanje učiteljskih plaća. To bih nedvojbeno učinila. Reći ću samo da naša profesorica s 14 godina staža ima plaću 5700 kuna, a da osoba koja stavlja kazne na automobile ima 5000 kuna plaću. To je ponižavajuće. Rekla bih da država plaćama nemilosrdno ponižava ljude koji su nositelji budućnosti, nositelji onog razvoja koji se ne vidi danas, ali bi se trebao vidjeti u budućnosti. Kad oni ne bi imali toliko entuzijazma i toliko ljubavi, pitanje je što bi zapravo bilo.
Što biste napravili s Centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Pitam vas to jer uporno tvrdite da nam nije trebao...
U ovom obliku bih ga ukinula. Ali bih formirala novi, ili ovaj rekonstruirala u centar koji bi bio izvan svih dosega ministarstva, škola i bilo koga iz obrazovanja i da zaista bude samostalna institucija u koju bi se maturanti nakon završene nastave prijavljivali za polaganje jedne od četiri mature.
Kako bi te četiri mature izgledale?
Sveučilišni profesori iz pojedinih područja (društvenih, jezičnih, prirodoslovno-matematičkih, umjetničkih) bi u zajednici s profesorima iz srednjih škola, u skladu s onim što očekuju od svojih budućih studenata, napravili program po kojem bi se polagala matura.
Gdje bi se polagala?
U centru.
Od početka ste bili protiv državne mature i ljutilo vas je što maturanti ne polažu maturu pred svojim profesorima. Zašto?
I danas mislim da je poniženje srednjoškolskih profesora da se u njih nema povjerenja i da djeca koju su učili četiri godine tu maturu moraju polagati pred nekim drugim.
I vi biste ih poslali u centar?
Da, ako je neovisan, a ta bi matura na neki način bila klasifikacijski ispit.
Zagovornik sam jednog i jedinstvenog pravopisa kao i u svakoj normalnoj državi. Ovaj novi dobila sam od ravnatelja gospodina Jozića s posvetom da sam sinonim za ministricu prosvjete
Koliko bi takav centar trebao imati zaposlenih?
Ne puno. Recimo dvadesetak.
Mislite li da bi tako malo njih uspjelo napraviti sve?
Sigurno. Pa danas je sve kompjutorizirano.
Zašto ste toliko protiv ovakve državne mature?
Zato što se ovakvom državnom maturom pokazuje nepovjerenje prema profesorima u srednjoj školi, to je obezvređivanje njihova rada... Naši su učenici i na ovakvoj maturi postizali odlične rezultate.
Mislite li da su rezultati učenika postignuti na državnoj maturi pokazatelj kvalitete rada škole?
Istu kvalitetu možete dobiti onog časa kad ste im stvorili iste uvjete. Treba biti pošten, mi dobijemo učenike s 5,0 a druge škole ne dobiju i nastavnici moraju puno više truda uložiti da bi s tom djecom postigli rezultate nego mi koji to postižemo s lakoćom.
Kako obaviti selekciju za upis u srednju školu?
Ukinula bih odmah sve potvrde osim za djecu rođenu s nekim problemom. Sve drugo bih isključila. Provela bih jedinstveni test za cijelu Hrvatsku koji bi se mailom proslijedio školama petnaest minuta prije nego što bi ga učenici počeli pisati. A pisali bi ga ujutro u 8 sati. Mi dobijemo sve s 5,0, a prvo polugodište njih 60 posto završi s vrlo dobrim. To je pokazatelj da su to lažne petice i zato mislim da bi taj jedinstveni test u cijeloj Hrvatskoj bio dobrodošao.
Od sljedeće školske godine učenici će raditi po novom pravopisu. Je li nam trebao još jedan?
Zagovornik sam jednog i jedinstvenog pravopisa kao i u svakoj normalnoj državi. Ovaj novi dobila sam od ravnatelja gospodina Jozića s posvetom da sam sinonim za ministricu prosvjete i prolistala sam ga... Razlike su male...
Treba raditi nove planove
Ima li smisla po starim planovima i programima raditi nove udžbenike?
Prvenstveno trebalo napraviti nove planove i programe, smanjiti neke sadržaje, što sam ja u svom mandatu htjela, ali postoji tzv. stručna sebičnost pa nitko ne da da se u njegov predmet dira. Bila bih ja to provela, beskompromisna sam, ali imala sam u to vrijeme mirnu reintegraciju i niz drugih stvari koje su u tom trenutku bile važnije.
Uvela sam besplatne udžbenike, drastično smanjila cijenu tiskanja udžbenika, koja je, na žalost, poslije odletjela u nebesa...
Koliko bi realno trebao koštati komplet udžbenika, recimo, za učenika drugog razreda gimnazije koji sada stoji oko 1500 kuna?
Pa 750 kuna. Pedeset posto su skuplji nego što bi trebali biti. To je biznis nad biznisima.
Bio je ili je još uvijek?
I dandanas je. U Britaniji dok knjiga traje ne baca se, a mi svake godine štancamo nove...
udžbenici moraju biti digitalizirani, preneseni za tablete, a djeci je potrebna samo bilježnica i tablet + koja olovka,boje i risanka ! kaj je to tako teško za shvatiti?