Obračun premijera Zorana Milanovića s ministrom financija Slavkom Linićem nije mogao doći u nepovoljnijem političkom trenutku za Hrvatsku. Ministar kojega je premijer javno napao i time mu poljuljao ugled ima težak zadatak braniti mjere koje je osmislila Vlada za spašavanje Hrvatske od sankcija Europske komisije u sklopu procedure prekomjernog deficita.
Traži se dugoročno rezanje
Naime, Europska komisija kao reforme mjeri samo poteze koji utječu na strukturni deficit. Pojednostavljeno, procedura je osmišljena kako bi se natjeralo države da svedu svoje troškove na razinu koju gospodarstvo može financirati. Zato Europa priznaje isključivo dugoročno rezanje troškova i dugoročne izvore prihoda. Prebacivanje novca iz obveznih mirovinskih fondova u proračun ne može se tretirati kao dugoročni i održivi prihod.
To je jasno i Liniću i Europi, ali zato se i išlo na varijantu razvlačenja uplata u proračun na dvije godine: u prvoj godini 2,8 milijardi kuna, u drugoj godini oko dvije milijarde kuna, a u idućim godinama riječ je o nekoliko stotina milijuna kuna koje su uplaćivane na ime 5 posto mirovina koje su do ove godine odlazile u II. stup. Prilagođena varijanta jako nategnuto mogla bi se priznati kao prihvatljiva ako nam Europa progleda kroz prste.
A tu nastupa politika. Politička je, dakle, odluka hoće li se Hrvatskoj popustiti ili neće, a u situaciji kad ministar financija nema podršku svog premijera, teško je očekivati da će Europa biti blagonaklona prema Liniću. Milanović je tako zbog sukoba koji kroje unutarstranački odnosi na kocku stavio ekonomsku politiku Vlade koju vodi i obećanje da se u plaće i mirovine neće zadirati. Jer, ne prođe li Linićev manevar u EU, troškovi države morat će se puno značajnije rezati i neće ni blizu biti dovoljne uštede od dvije milijarde kuna.
Pritom nema dovoljno informacija o tome kako će se te uštede provesti, a iskustvo iz protekle dvije godine pokazuje da u uštedama ministri nisu bili naročito uspješni. Dugoročni prihodi predviđeni su tek za 2016., kada se najavljuju novi porezi, a to je neizvjesno s obzirom na to da će konačnu odluku morati donijeti neka druga vlada, a možda i druga stranka.
Odbijanje udarac obojici
Odluka EK neće se znati do 30. travnja, ali naslutit će se u projekcijama koje će se objaviti na početku travnja, a u kojima će stajati i prognoze za kretanje BDP-a u Hrvatskoj.
Ako projekcija za Hrvatsku bude negativna, što je izgledno zbog gospodarskih (ne)prilika, Europa će vrlo vjerojatno loše ocijeniti mjere i tražiti daleko intenzivnije zadiranje u rashode.
Tada neće biti dovoljno samo smanjivati masu plaća na dodacima, već će na red doći i rezanje plaća zaposlenih u državnim službama, a morat će se i znatno smanjiti svi materijalni troškovi. Iako se špekulira da Milanović planira smijeniti Linića nakon travanjske odluke, veća je vjerojatnost da će Linićeva ministarska budućnost ovisiti o njegovoj spremnosti da nastavi raditi u Milanovićevoj vladi. Bruxellesko odbijanje mjera rezanja deficita smišljenih u Banskim dvorima bio bi udarac Liniću, ali i veliki poraz Zorana Milanovića.
Krenul sam komentirat, i onda sam došel do zaključka kak to nema smisla. Ukratko, dok ne srežu plaće administraciji, dok ne otpuste 70% viška u toj istoj državnoj administraciji i ne smanje poreze, nema naprijed. NEMA.