Već smo se naviknuli na to da se u javnoj komunikaciji svašta može čuti i vidjeti, no u novije vrijeme svjedoci smo pomalo neobične pojave: mnogim govornicima hrvatskoga jezika nije baš posve jasno kako oslovljavati javne osobe. Kolebanje je osobito izraženo u oslovljavanju žena koje se bave javnim poslom. Tako se gotovo uvriježilo, pogotovu nakon predsjedničkih izbora, da se predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarović oslovljava samo imenom.
Mora se znati spol osobe
– Premda je jezično korektno, komunikacijski nije primjereno predsjednicu države ili koju drugu javnu, političku osobu nazivati samo osobnim imenom. Upravo suprotno, svaku osobu kojoj želimo priznati općedruštvenu važnost i vrijednost uobičajeno je nazivati cjelovitom osobnoimensko-prezimenskom formulom ili samo prezimenom. Npr. govorit ćemo o Miroslavu Krleži ili Krleži, a ne o Miroslavu – objašnjava Ankica Čilaš Šimpraga, voditeljica Odjela za onomastiku i etimologiju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Doduše političari katkad, želeći ostvariti veću bliskost s narodom, preferiraju da ih se i u javnosti oslovljava osobnim imenom ili čak nadimkom, pogotovu ako je riječ o rijetkome imenu, ali to u hrvatskoj kulturi i tradiciji jednostavno nije uobičajeno.
U novinskim tekstovima možemo vidjeti i ove primjere: Pusićeva / Pusićka je izjavila, Kosorova / Kosorica smatra... Često je to zbog ekonomičnosti kojoj novinski tekstovi teže, no možemo li se na takav način poigravati prezimenima?
– Ekonomičnost nije razlog da se mijenja ičije prezime. Prezimena definiramo kao stalnu, nasljednu i nepromjenjivu imensku kategoriju te bilo kakvim intervencijama u njihov službeni lik mijenjamo njihovo značenje i dodajemo nove stilske vrijednosti. Nazivanje osobe koja obnaša važnu javnu funkciju neslužbenim imenskim likom izvedenim od prezimena, a koji ne bismo upotrijebili pri izravnom susretu s tom osobom, pripada niskom stilskom registru i može se smatrati uvredljivim – kaže jezikoslovka Čilaš Šimpraga, koju smo također upitali može li se u pisanju (i govoru) upotrijebiti samo žensko prezime, bez navođenja imena. Primjerice, Opačić je otputovala, Kesovija je otpjevala itd.
– Kako su ženska prezimena, osim onih na –a, muškoga roda (npr. Pusić, Kosor), pa se bez upotrebe osobnoga imena ne može znati da je riječ o ženskoj osobi, nužno je u navedenim kontekstima upotrebljavati cjelovitu osobnoimensko-prezimensku formulu (npr. Vesna Pusić) kako bi rečenica imala normalnu sročnost, tj. kako bi se subjekt i predikat slagali u licu, rodu i broju – ističe naša jezikoslovka.
Pazite na spojnicu
A što je s pisanjem spojnice (crtice) između dvaju prezimena? Je li ispravno Grabar-Kitarović ili Grabar Kitarović? Naša stručnjakinja i na to ima odgovor:
– Pravilni su samo oni likovi osobnih imena i prezimena kako ih pišu njihovi nositelji. Nitko drugi osim samih nositelja ne smije mijenjati njihova imena, makar se oni nazivali i pravopisno pogrešno, npr. Svijetlana. Zakon o osobnom imenu sve nas obvezuje. Ako predsjednica svoje prezime piše sa spojnicom, onda je to jedini pravilan lik njezina prezimena. Izostavljanjem spojnice to više nije isto prezime.
Nije se, dakle, igrati s tuđim prezimenima. U službenoj komunikaciji ne dopuštaju nam to ni jezična tradicija ni elementarna pristojnost. U suprotnom, lako nas mogu optužiti za neznanje ili pak za – namjerno vrijeđanje.
Hrvati vrijeđaju one koji nisu zaslužili da ih se zove gospođa ili gospodin, a takvih je političara 99%