Od srijede, 11. prosinca, novi će se Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje uz Večernji list prodavati na svim hrvatskim kioscima i u poštanskim uredima, a cijena će mu biti 89,90 kuna. Povod je to za razgovor s ravnateljem Instituta Željkom Jozićem.
Hrvatski pravopis bio je najprodavanija knjiga na Interliberu. Zašto ste se odlučili prodavati ga i na kioscima?
Od samih početaka rada na Hrvatskome pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje bili smo usmjereni prema korisnicima, odnosno svim govornicima hrvatskoga jezika. Zato smo se i odlučili za besplatnu, trajno javno dostupnu internetsku inačicu Hrvatskoga pravopisa na adresi pravopis.hr. Ideja objavljivanja Hrvatskoga pravopisa i u tiskanome izdanju dolazi kao sekundarna, a i tu smo željeli dostupnošću izaći ususret korisnicima.
Vaš pravopis od 31. srpnja ima preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za uporabu u osnovnim i srednjim školama. Što to konkretno znači?
Poznato je da su barem četiri pravopisa imala različite oblike preporuka i odobrenja te “preporuka kojima se odobrava” i slične jezične i pravne akrobacije kako bi se pojedino pravopisno izdanje proguralo u školsku uporabu jer je školska populacija najbrojniji i najvjerniji konzument pravopisa. No, upravo preporukom Ministarstva za uporabu Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a dokinuta je višegodišnja kaotična situacija u hrvatskome pravopisanju, barem na školskoj i obrazovnoj razini.
Kaotično stanje koje je do tada vladalo osuđivali su svi dionici obrazovnoga procesa, ali i stručnjaci jezikoslovci te je pravopisna zbrka u hrvatskome jeziku postala simbolom općega nejedinstva i izvorom podjela među govornicima hrvatskoga jezika. Činjenica pak da smo po brojnosti pravopisnih izdanja postali svjetski rekorderi izazivala je podsmijeh domaće i strane javnosti prema hrvatskoj jezikoslovnoj struci i, u konačnici, prema jeziku samome, što smatram jednim od pogubnijih učinaka takve prakse. Nasreću, riječ je o praksi koja je nastojanjem i radom Instituta dokinuta, čime se posebno ponosimo.
Je li objavom vašeg pravopisa najprije na mreži, a onda i u tisku, doista završilo dugo razdoblje pravopisnih previranja u Hrvata?
I uz najveći pesimizam, kojemu sam rijetko sklon, slobodno mogu reći da jest. To temeljim na nekoliko lako dokazivih činjenica: od 27. lipnja ove godine internetsko izdanje Hrvatskoga pravopisa posjetilo je više od 200.000 ljudi, a krivulja koja pokazuje broj korisnika iz dana u dan raste te je trenutačno na nešto više od 2000 dnevnih korisnika, od kojih je njih 60 posto novih. To sve dokazuje da je naš pravopis već poprilično ušao u uporabu, i to ni pola godine nakon objave. Kaže se da pravopisu treba nekoliko godina da zaživi, a već sad se može ustvrditi da je naš pravopis zaživio pet mjeseci nakon objave! Osim toga, svi su udžbenici svih nakladnika za školsku godinu 2014./2015. potpuno usklađeni s institutskim pravopisom.
Cijeli je nastavni plan i program za sve razrede osnovnih i srednjih škola te za sve nastavne predmete napokon pravopisno ujednačen prema jednome pravopisu, a natjecanja iz hrvatskoga jezika te državna matura također će se provoditi prema jedinstvenim pravopisnim rješenjima iz Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a. Našim se pravopisnim rješenjima dostupnima na internetu služe gotovo sve medijske kuće u Hrvatskoj, a isto tako činjenica je da sve više govornika hrvatskoga jezika obraća više pozornosti na jezičnu ispravnost tekstova i da su svjesni važnosti pravilne uporabe hrvatskoga jezika, a to je dugoročno najveći i najvažniji učinak objavljivanja.
Kako gledate na aktualizirane prijedloge da se u Hrvatskoj zakonom uredi obvezna primjena hrvatskoga jezika te da se uvedu čak i sankcije?
O zakonskom uređenju javne uporabe hrvatskoga jezika treba razgovarati vrlo ozbiljno. Od 1995. do danas bilo je više neuspješnih pokušaja donošenja zakona o hrvatskome jeziku, a čak i najliberalniji jezikoslovci i mediji smatraju da nekakav oblik jezične legislative treba postojati jer nam se jezik nekontrolirano unakazuje. Pomodno povođenje za engleskim nazivima u javnome prostoru jednako je iritantno kao i rigidno zahtijevanje da baš svaki naziv mora biti na hrvatskome. Osobno se povodim za idejom da jezikoslovci trebaju jeziku jasno postaviti granice, a opet mu dati i određenoga prostora za igru i razvoj jer je jezik živ i poprilično živahan. Što se pak kaznenih zakonskih odredaba tiče, nije problem u novčanim kaznama i njihovoj visini. Problem je u onome što zakon propisuje i ograničuje.
Dragi moj Joziću, što se tiče tvoje tvrdnje istaknute u naslovu, poškakljaj me da se nasmijem. Čim se vlasti otprhne onaj nesretni ministarski Jovanović, tvojim pravopisom neće se služiti nitko živ. Ta knjiga ostat će ti gorki podsjetnik na tvoju servilnost prema tomu osvjedočenu hrvatožderu. Jesi li uopće svjestan toga?