Goran Domaćinović (39) i Siniša Kadlec (41) rođeni su s intelektualnim teškoćama, ali to nije stalo na put njihovoj najvećoj želji, onoj da postanu samostalni. Godinama sanjaju da imaju svoj stan, obitelj, posao. Do tog cilja ostala im je još jedna stepenica.
Vole životinje i šetnje
Kroz program integrativne radionice, koji provodi slavonskobrodski Centar za inkluzivnu podršku, Goran i Siniša u privatnoj tvrtki rade već dvije godine. Njihov je posao slaganje papirnate ambalaže i pakiranje proizvoda za trgovačke centre.
Goran si sam kupuje odjeću, plaća račune i uštedio je za bicikl, a Siniša kuha i pere rublje
Goran kroz program organiziranog stanovanja živi u dvosobnom stanu s još trojicom kolega koji dijele istu sudbinu priprema za budućnost kakvu si priželjkuju. Svakim mu je danom sve manje potrebna pomoć asistentice.
– Prije sam živio u domu za odrasle osobe sa psihičkim teškoćama. Dolaskom u centar život mi se promijenio. Sada znam da na posao moram doći na vrijeme i da moram platiti svoje račune. Sam si kupujem odjeću i obuću i ne rasipam zarađeni novac – ističe Domaćinović, koji na posao dolazi biciklom kupljenim novcem koji je sam zaradio.
U slobodno vrijeme voli raditi sa životinjama, posebno s konjima. Dodatno zarađuje raznošenjem reklamnih letaka. Kako sam kaže, svaka kuna dobro dođe.
Siniša živi s majkom. Kaže nam da mu je program u koji je uključen promijenio život, jasnije vidi svoju budućnost i siguran je da, nakon što se majka više ne bude mogla brinuti o njemu, neće završiti u nekoj od ustanova zatvorenog tipa.
– U udruzi sam već 16 godina, družim se s dečkima i lijepo nam je. Naučio sam se brinuti o sebi. Znam pospremiti stan, skuhati kavu, ručak, oprati rublje – kaže Siniša, koji slobodno vrijeme provodi u šetnji i odlascima na izlete, a hobi mu je kuglanje.
Prijatelji su tu da pomognu
Ljiljana Brica, predsjednica Centra čiji program poludnevnog boravka svakodnevno koristi 36 osoba iz stambenih zajednica te još 30 koji dolaze iz svojih obitelji, iznimno je zadovoljna napretkom korisnika. Kaže da je njihova želja za životom njihov najveći motivator i da će većina njih moći živjeti samostalno.
– Goran i Siniša po prirodi su jako vrijedni i uvijek su spremni pomoći. Često vole reći: “Prijatelji su tu da pomognu”. Ako se zbog ikoga isplatila inkluzija, isplatila se zbog njih dvojice – istaknula je Ljiljana Brica.
>> Nožem koji koristi za praksu u rebra ubo kolegu iz škole
