Josip Bombelles stariji upleo se u diplomatsku bitku između njemačke i engleske diplomacije za savezništvo Italije. Imao je englesko državljanstvo po djedu Henry-Françoisu. Kontaktirao je s vodećim talijanskim političarima, pa čak i s Antom Pavelićem. Kad je Mussolini odlučio ući u savez s Hitlerom, Bombelles je postao neugodan svjedok i bio je proglašen špijunom i beogradskim plaćenikom. Nakon dolaska ustaša na vlast bio je uhićen i nakon strašnih mučenja ubijen u Jasenovcu 1942. Svjedočanstvo je ovo o posljednjim danima vladara dvorca Opeka u Vinici pokraj Varaždina iz pera njegova sina profesora Josepha Bombellesa, koje je prije nedavne profesorove smrti zabilježeno u predgovoru knjige Davora Martića “Bombelles – grofovska lovišta Varaždinske županije”.
Imanja u miraz
Budući da je grof puna imena Josip Hugo Marko Marija Filip Bombelles, inače krsno kumče samoga prijestolonasljednika Franje Ferdinanda, skončao 1942., intrigira oglas na varaždinskom sudu kojim netko ovih dana, nakon 72 godine, traži proglašenje grofove smrti. Ona nije zabilježena u matičnoj knjizi umrlih niti postoji smrtovnica. Kako doznajemo, predlagatelj je Jan Mark Vladimir Anton Graaf de Marchant et d’Ansembourg, nizozemski državljanin koji u prezimenu ima titulu grofa, s prebivalištem u Versaillesu! Kratkim istraživanjem rodoslovlja obitelji otkrili smo o kome je riječ. Naime, Bombellesi su francuski plemići portugalskoga podrijetla.
Sredinom 19. stoljeća došli su u Vinicu, preciznije Marko Bombelles stariji oženio se groficom Ferdinandom Drašković Trakošćanskom, koja nije imala braće, i u miraz dobio vinička imanja. Njegov sin Marko mlađi, koji je obližnji Zelendvor pretvorio u lovište europskoga glasa u koje su dolazili Franjo Ferdinand, kralj Aleksandar Karađorđević, Josip Broz Tito i drugi, bio je otac “predmetnog” Josipa Bombellesa te, u drugom braku, kontese Ferdinandine. Ona se udala za nizozemskoga grofa De Marchanta et d’Ansembourga, s kojim je 1941. dobila sina Jana Marka, rođenoga u Zagrebu – osobu koja danas traži proglašenje smrti svoga ujaka! Riječ je o, doznajemo, bivšem diplomatu u Londonu i Madridu te lovcu, nalik na pokojnog ujaka. O motivima ovog prijedloga doznali smo u odvjetničkom uredu Slunjski i Rudnički u Varaždinu koji u ovom postupku zastupa Jana Marka.
– Njegova majka Ferdinandina imala je troje djece. I ne, nitko nema pretenzija na dvorac Opeka. Štoviše, Ferdinandinu je Kraljevina Nizozemska obeštetila za imovinu oduzetu u Drugome svjetskom ratu. Postupak je pokrenut zbog grobne crkvice i gaja u Zelendvoru. Jan Mark jedini je nasljednik koji se još brine za tu kapelicu – kažu u odvjetničkom društvu.
Da je to točno, potvrdili su nam i na više drugih adresa. Znaju ga varaždinski lovci konzervatori i povjesničari. Kaže da je više puta dolazio sa suprugom, obišavši bivša imanja plemićke obitelji, muzej, arhiv...
Vinički osnovnoškolci, tj. njihova povijesna grupa, prije osam godina također su u zanimljivom radu o Bombellesima utvrdili kako se kontesa Ferdinandina do smrti brinula o obiteljskoj kapelici. Ona je 1946., kad ih je istjerao novi režim nesklon plemstvu, uspjela odnijeti dio bogatog obiteljskog naslijeđa. Kapelicu i dvorac Opeka posjećivao je i profesor Joseph Bombelles, pokojni bratić Jana Marka.
Trnovit put do imovine
Posjetili smo stoga kapelicu, smještenu pored malog naselja Zelendvor, na rubu istoimenog lovišta Bombellesovih. U malenom lugu odolijeva zubu vremena. Pred ulazom u crkvicu jedan srušeni i dogorjeli lampaš otkriva da se još netko povremeno sjeti slavne viničke obitelji.
A oko crkvice stari grobovi i nadgrobni spomenici, među njima i samoga Marka Bombellesa starijeg. Podsjećaju tako na neka davna, plemićka vremena koja ipak, pokazuje se, još nisu privedena kraju. U svakom slučaju, nizozemskom grofu diplomatu predstoji trnovit put do kapelice, ovisno o tome što će točno zatražiti – povrat imovine, nasljedstvo, pravo korištenja ili nešto treće.
Provjerili smo u katastru, crkvica glasi na Republiku Hrvatsku i pod imenom “Grobna kapela Bombelles u Zelendvoru” proglašena je kulturnim dobrom. Dvije parcele luga koje je okružuju glase pak na Hrvatske šume. No riječ je o posjedu, dok zemljišne knjige otkrivaju vlasničke odnose. Crkvica i tamo glasi na državu, kao i manja parcela, tj. njeno dvorište s prednje strane, dok druga parcela, tj. čitav okolni lug od 795 hvati, još i danas glasi na – kontesu Ferdinandinu, majku Jana Marka!
