Nelson Mandela stajao je 20. travnja 1964. godine ispred sudnice u Pretoriji i izrekao, kako kažu, najpresudniji govor u pokretu borbe protiv aparthejda.
Tad je već bio u zatvoru dvije godine zbog poticanja radnika na štrajk, a na novom suđenju, na kojem je bio optužen za sabotažu u predgrađu Johannesburga Rivonia (policija je tada uhitila 19 vođa pokreta), izložio je svoje misli, u govoru koji donosi Washington Post.
Ono što je krenulo kao izjava optuženog preraslo je u 29-minutno dojmljivo izlaganje o povijesti, politici, društvu, ljudskim pravima, životu...
– Vjerujemo da Južna Afrika pripada svim ljudima koji u njoj žive, a ne jednoj skupini, bilo crnoj ili bijeloj – rekao je Mandela i nastavio se zalagati, pasionirano, a opet mirnim tonom, koji mami na koncentrirano slušanje, za svoja uvjerenja, za mir i jednakost.
Završnica govora impresionira, jednako kao i govor "Ja imam san", koji je godinu prije održao drugi borac za ljudska i prava crnaca na suprotnoj strani svijeta, u Americi, Martin Luther King...
Te Mandeline riječi, koje je izrekao kad je bio 45-godišnjak, važne su i kao hommage njegovu liku i djelu:
– Cijeli život posvetio sam borbi afričkih naroda za slobodu, borbi protiv bijele dominacije, ali i protiv crne dominacije. Njegovao sam ideal demokratskog i slobodnog društva u kojem svi ljudi žive zajedno u harmoniji i jednakim mogućnostima. To je ideal za koji se nadam da će zaživjeti i uspjeti. No, ako treba, to je ideal za koji sam spreman i umrijeti.
Mjesec i pol nakon ovih dojmljivih riječi, u kojima je praktički sažeo cijelu burnu povijest svoje zemlje i Crnog kontinenta te govorio o političkim sustavima u svijetu i želji za poštovanjem ljudskih prava, Mandela je zatočen na doživotni zatvor, u kojem je bio utamničen sve do 1990. godine.
Nejednakost i nezaposlenost su najveći problemi J. Afrike
A njemu pokoj duši i mjesto u pleadi pravednih mu ne gine. Isus veli: "Blago mirotvorcima oni će se sinovima Božjim zvati." Obećanje u kojem sada Nelson Mandela uživa.