Nezaposleni i obespravljeni ih nazivaju ih parazitima, poslodavci neprijateljima države, vlada ih ignorira. Ali sindikalni čelnici neumorno ponavljaju: novi Zakon o radu učinit će tržište rada potpuno nesigurnim, a cijenu rada dodatno srušiti. Stoga su najavili da će se svim sredstvima boriti da sruše izmjene ZOR-a koji je predložio ministar rada Mirando Mrsić. Krajnji korak bit će opći štrajk, o kojem se članstvo izjašnjavalo dva tjedna, i to uspješno.
– Velika je izlaznost na izjašnjavanju, a prve neslužbene procjene kažu da se 90 posto članova izjasnilo za generalni štrajk – kaže Mladen Novosel uime Saveza samostalnih Sindikata (SSSH) dodajući da će konačne rezultate izjašnjavanja znati početkom idućeg tjedna. No put do štrajka još je dugačak i, kaže, nije im on cilj, nego sredstvo protiv Mrsićevih prijedloga. No prije štrajka pokušat će još mirnim putem promijeniti stvari.
– Ići ćemo prema saborskim zastupnicima u prvom čitanju Zakona ne bi li se Zakon ipak povukao ili nešto amandmanom promijenilo. Nema tu previše nade, ali pokušat ćemo – kaže Novosel te dodaje da će, ako ta taktika ne uspije, onda radikalizirati stvari i krenuti u organizaciju generalnog štrajka.
Čelnici sindikalnih središnjica ogorčeni su na ministra Miranda Mrsića. Ozren Matijašević iz Hrvatske udruge radničkih sindikata ističe da je isključivo njegov način rada rezultirao raspadom socijalnog dijaloga. Nakon što su sindikati u listopadu napustili radnu skupinu za izradu ZOR-a, vratili su se nakon Mrsićeva dopisa kojim prihvaća sindikalne zahtjeve.
– Tijekom nastavka rada u studenome pokazalo se da je ministar Mrsić prihvatio naše zahtjeve samo zato da nas vrati za radni stol, a ne zato što je to ozbiljno mislio. To je potvrdio a da se nije niti zacrvenio – svjedoče sindikalci.
Tko je neprijatelji države?
Dodatno su stvar zaoštrili poslodavci, koji su javno sindikate praktički nazvali neprijateljima države zbog priprema generalnog štrajka. Svi koji podržavaju štrajk neprijatelji su države, ustvrdili su poslodavci. Druga strana ne ostaje im duža.
– Nekorektni su. Dok su sindikati stvarali državu i borili se, oni su je pljačkali! Stalno govore o konkurentnosti, pa već su šest mjeseci u Europskoj uniji i širom su im otvorena vrata uređenog sustava, zašto tamo ne pokažu svoje znanje i sposobnost? Zašto u Njemačkoj ne otvaraju tvrtke, gdje je najmanja satnica 7,5 eura, nego svi bježe u BiH i Srbiju?! – oštar je Jakuš.
– Krajnje je tendenciozno tvrditi da mi plašimo građane. Koga plašimo ako je 250 tisuća radnika već ostalo bez posla od 2008. godine, ako se praksa da se prekovremeni rad ne evidentira i ne plaća sada želi ozakoniti, ako radnici neće smjeti ni pitati rade li prekovremeno, a poslodavac će radno vrijeme nivelirati tako da im to neće biti ni jasno? – pita Mladen Novosel, šef SSSH.
Nije fleksibilnost hrpa mogućnosti i stalna nova zapošljavanja, već uvijek privremeni posao i lako otpuštanje, a dok posla ima, radno vrijeme nije jasno ograničeno i nije jasno kada je radnik u prekovremenom radu. Agencije za privremeno zapošljavanje dobivaju šire mogućnosti pa će biti sve više takvog privremenog, neizvjesnog i jeftinijeg rada, upozoravaju sindikalci.
Regulacijom radnog vremena četveromjesečnim ciklusima radnik neće znati kad radi dulje od 40 sati tjedno, radi li on to prekovremeno ili će mu se taj dulji rad “prebiti” s nekim kraćim radnim vremenom u nekim drugim tjednima ili mjesecima. Ministar Mirando Mrsić obrazlagao je tu preraspodjelu radnog vremena tvrdeći da će 48 sati i dalje biti maksimalni broj radnih sati u jednom tjednu, ali unutar jednog od tri četveromjesečna ciklusa. Pritom tvrdi da će se maksimalnih osam prekovremenih radnih sati u jednom tjednu morati radnicima platiti. To će, suvereno govori, kontrolirati njegovi inspektori rada, koji će u slučaju neplaćanja prekovremenih tvrtku trenutačno zatvoriti.
Međutim, o snazi te kontrole dovoljno govori i činjenica da inspektori koji su nakon ukidanja Državnog inspektorata do danas nisu dobili rješenja o rasporedu na radno mjesto, a značka kojom bi se trebali legitimirati na terenu glasi na ukinuto državno tijelo i više nema pravnu, nego samo sentimentalnu vrijednost, na što je upozorio Siniša Kuhar, glavni tajnik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika. Radnici kojima su povrijeđena neka prava iz rada svjedoče kako su ih proteklih dana inspektori, kojima su se obratili, uputili da pomoć potraže u udruzi Mobbing!
– Pravila koja se ni dosad nisu poštovala kršit će se i više. Kako Mrsić može jamčiti poštovanje nekog budućeg zakona ako sam priznaje da se dosad zakon nije poštovao? I ako sam ne poštuje ni ono što potpiše? – pita Damir Jakuš iz Udruge radničkih sindikata Hrvatske. Istodobno, sve više će se raditi preko agencija za privremeno zapošljavanje, čiji radnici odbijaju svaku pomisao da javno ispričaju ono na što se samo u povjerenju žale najbližima. Agencijski poslodavac se više neće morati gnjaviti i svakih godinu dana formalno u evidenciji smišljati novi naziv radnog mjesta jer agencijski će radnici odsad, umjesto najdulje godinu dana, kod poslodavca moći raditi tri godine. Agencijski će radnici moći ubuduće raditi na svim poslovima jer se ukida odredba po kojoj se kolektivnim ugovorom uredilo na kojim je poslovima to moguće. Prema sadašnjim propisima, agencijski radnik ne može biti primljen na radno mjesto s kojeg je netko otpušten zbog poslovno uvjetovanog otkaza, no ubuduće će to vrijediti samo za razinu programa zbrinjavanja viška radnika, a ako programa nije bilo, već samo pojedinačnih otpuštanja, tada i u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza poslodavac ne mora čekati da prođe šest mjeseci, nego već sutra može zaposliti agencijskog radnika.
Javne i državne služe
– Sve to otvara prostor da se tvrtka danas riješi radnika, a sutra uzme agencijskog, koji je manji trošak i ima niža prava. To će dovesti do potpune ovisnosti o poslu i poslodavcu, a sve ostale dimenzije čovjekova života, obitelj, privatni život, padaju u drugi plan – zaključuje Sever, odnosno Vlada daje alat poslodavcima da od radnika zahtijevaju više rada za manje novca i dovode ih u stanje veće i teže ekonomske ovisnosti o poslodavcu, kaže Kuhar, dodajući da generalni štrajk ima preventivnu dimenziju. Njime se želi spriječiti nastupanje negativnih posljedica za gospodarski i socijalni položaj svih radnika, odnosno članova sindikata, što je i u skladu s izričajem Zakona o radu, objašnjava Kuhar. S obzirom na to da ZOR ne poznaje termin “generalni štrajk”, opisuje kako je moguće provesti generalni štrajk u Hrvatskoj:
– Javne i državne službe, kojima je Vlada poslodavac, mogu legalno i legitimno pozvati na štrajk, a na radnicima u privatnom sektoru je onda da mu pridaju karakter generalnog štrajka koristeći se institutom „štrajka solidarnosti”. Mogu ga započeti bez provedbe postupka mirenja i mogućeg poslodavčeva osporavanja.
Problemi su dublje prirode. Novi ZOR, koji umanjuje prava radnika, daleko je od toga da bi iole stimulirao rast gospodarstva. Inzistiranje na njemu nije svrsishodno i samo izaziva nemire! Osim ako i njemu nije svrha dotući radnike i građane Hrvatskeke i tako ih pripremiti na konačno porobljavanja od strane velikih korporacija i moćnika.