– Rat je davno prošao, a naše selo još je uvijek ruševina do ruševine. Mi, razasuti po svijetu, čekamo obnovu svojih kuća koja još nije počela unatoč rješenjima upravnih tijela i obećanjima političara. Neki su ljudi sami obnovili svoje zapaljene kuće, ali ne mogu se u njih vratiti jer nemamo struju ni vodu, asfalt nam je razrovan, a usred sela Općina Ružić odlaže komunalni otpad. Oko kuća i po njima luta nam stoka koju vlasnici ovdje drže – kažu nam nekadašnji žitelji danas pustog sela Baljci, smještenog u općini Ružić pokraj Drniša, između Čavoglava i Kričaka.
Srce na kamenu i kršu
Selo je prije rata brojilo 138 kućanstava, velikom većinom Srba koji su otišli uoči Oluje, a danas ovdje žive samo dvije obitelji. Ostali su u Srbiji, Njemačkoj, Kanadi, SAD-u, Australiji... Okupljaju se jednom godišnje, na blagdan svetog Ivana Krstitelja 7. srpnja. Jučer su se nakon mise Baljčani družili pokraj crkve koju su sami obnovili, kitili cvijećem obiteljske grobove i s tugom obilazili razvaline bez krovova i prozora. Političara nije bilo. Prije su dolazili Pupovac, Uzelac, dožupan Mirko Rašković.
– Obećali su što su imali i ništa nisu ispunili – kažu ljudi.
– Spavam kod rođaka, njemu je kuća obnovljena, ali nema ni struju ni vodu. Nas 75 obitelji zahtjeve za obnovu predali smo prije deset godina, a prije godinu i pol dobili smo pozitivna rješenja, međutim još se ništa nije dogodilo – kaže Nikola Bešević. Prije rata radio je u Splitu i Drnišu, poslije otišao je u Srbiju i danas s obitelji živi u Šidu. Vratio bi se rado, srce mu je puno jedino na dalmatinskom kamenu i kršu, ali nema kamo.
Investicije u malo mjesto
– U mojoj kući bilo je 50 krava, od nje su napravili štalu. Nisam joj mogla ni prići, a nisam se ni usudila. Kada smo tog čovjeka dali na sud, sam je otišao. Možete li zamisliti kako sada kuća i sve oko nje izgleda?! Čitam web-stranice i načelnik općine piše da su tu živjeli četnici. Mi smo građani Hrvatske, poštujemo hrvatske zakone i samo tražimo osnovno da bi se vratio život u naše selo. Kada bi bilo struje i vode, ja bih kuću sama obnovila – kaže Anka Milanković koja je došla iz Kanade. Slaviša Jošić rodio se u Njemačkoj, a iako je tamo zasnovao obitelj, tvrdi da bi investirao u Baljke i živio ovdje sa suprugom i djecom kada bi bilo minimalnih uvjeta. Jedan od onih koji je novac zarađen u Srbiji investirao u rodno selo je i Smiljan Džaleta.
– Mi Hrvatsku doživljavamo kao svoju državu, volimo je i normalno je da od nje tražimo pomoć – poručio je Džaleta.
Predsjedniku Ivi Josipoviću i premijeru Zoranu Milanoviću jučer su Baljčani javno uputili svoje zahtjeve. Traže obnovu kuća, uvođenje struje i vode, popravak asfalta, prestanak odlaganja smeća u selu i zaustavljanje devastacije imovine.
da su uspjeli napraviti veliku srbiju onda ne bi pričali o ljubavi prema hrvatskoj..ali sad kad moraju u hrvatsku onda je jako vole samo dok im se obnove kuće..nakon toga sve po starom..o ugroženosti od "ustaša" tj hrvata se nastavlja..