Smiljan Reljić bio je pomoćnik ministra za javnu sigurnost,
kriminalističku policiju, od lipnja 92. do siječnja 95. šef Službe za
zaštitu ustavnog poretka, zatim ravnatelj nadzorne službe UNS-a,
savjetnik u UNS-u, menadžer za sigurnost HEP-a... Po struci je pravnik,
a danas je u mirovini.
VL: Je li SZUP nabavljao oružje za
obranu Hrvatske?
- Nije bilo potrebe da se bavimo takvim stvarima. Prije mog dolaska u
SZUP je dolazilo desetak osoba koje su surađivale na neki
izvaninstitucionalan način. Ja sam to presjekao i zabranio.
VL: Ferdinand Jukić kaže da je bio
djelatnik SZUP-a?
- Nikada. Za mog mandata sigurno nije bio, a raspitao sam se i o
vremenu prije toga. Ljudi koji su tada radili u SZUP-u danas su
zgroženi ovim mahanjem iskaznicama koje nisu nigdje zavedene. Pitaju me
o čemu je riječ. Djelatniku SZUP-a nije svojstveno da se na takav način
deklarira u javnosti. Ispada da su se djelatnici SZUP-a razbacivali
gomilama novca i živjeli kao u filmovima o Jamesu Bondu.
VL: Ako je tako, zašto to dosad nitko
nije javno demantirao?
Mnoge se stvari ne demantiraju jer ljudi očekuju da će s vremenom
sve sjesti na svoje mjesto. Volio bih vidjeti da se negdje pojavi
provjera za Ferdinanda Jukića. Ako je imao odnos s tom službom,
provjera se morala obaviti. Kad bi tko našao način da je pokaže,
vidjelo bi se o čemu je tu riječ.
VL: Navodno vi znate istinu o Vukovaru.
- Moj doticaj s Vukovarom bio je posredovanjem štaba koji je postojao u
MUP-u, a zadaća mu je bila koordinacija vezana uz početak ratnih
sukoba. Nikakve ekskluzivne informacije nisam imao.
VL: Zašto ste otišli iz SZUP-a?
- Jedan od razloga koji se povezuje s odlaskom ljudi iz Jarnjakova
kolegija bila je ona famozna odluka da se silom ne ide na ljude koji su
se radi Radija 101 okupili na Trgu. Međutim, mislim da je stvaran
razlog to što smo mi u studenome 96. provodili analizu stanja unutar
HDZ-a.
Bilo je to u vrijeme kad su se posljedice famozne privatizacije teško
mogle skrivati i kada je bilo očito da one narušavaju određene odnose u
hrvatskom društvu. Mi smo tada predložili da služba napravi analizu
stanja, u prvom redu referirajući se na utjecaj struktura HDZ-a na
terenu jer je on tada bio na vlasti i sve ključne odluke bile su u
rukama HDZ-a.
Ja sam tada kao šef službe inzistirao na tome da ono što mi doznamo na
terenu dođe u ruke predsjednika Tuđmana u originalu i da mu izvješće
predamo ili ja ili Jarnjak jer smo bili u dodiru s nekim ljudima koji
su u to vrijeme bili na "drugoj strani", a bili su poprilično utjecajni
i moćni. Međutim, materijale mu je odnio Mladen Lacković koji je rekao
da ih je predsjednik proslijedio Iviću Pašaliću.
Istog sam trena znao da je moja karijera u SZUP-u završena. Cijela je
inicijativa bila usmjerena na to da se i ta služba stavi pod kontrolu.
SZUP koji je bio u stanju proniknuti u neke stvari morao je dobiti
nekoga tko je pokorniji i poslušniji, nekoga tko će biti u interesu
onih koji su mogli utjecati na kadroviranje, u ovom slučaju u MUP-u.
Zato je mjesec dana prije mene smijenjen Jarnjak.
VL: Nasljednici vas dvojice bili su
podobniji?
- Nezgodno je govoriti o tome, ali činjenica je da se za mog
nasljednika u analizi odnosa utvrdilo da je u dvije godine četrdesetak
puta bio u posjetu Pašaliću, a ja u pet godina nijednom.
VL: Što je bilo u izvješćima?
- Ona su govorila o situaciji na prostorima pojedinih županija. Na
nekoliko mjesta apostrofirao se Pašalić i bilo je nekih stvari koje su
zahtijevale pomniju analizu. Osobno držim da je to bio ključan razlog
zbog kojega sam morao otići.
VL: Kako se to apostrofiralo?
- Konkretno, na jednom sastanku Pašalić je dužnosniku HDZ-a rekao neka
se ne uzbuđuje zbog onoga što SZUP piše o njemu jer će on materijale o
njemu baciti u koš. Tako je Pašalić kupovao naklonost i pokazivao svoju
moć. Nije znao da je na sastanku i djelatnik SZUP-a koji je o tome
napravio službenu zabilješku pa tako postoje i materijalni tragovi.
VL: Na poziv predsjednika Tuđmana
došli ste u službu, bili ste čovjek od njegova povjerenja, a na kraju
vas je ipak smijenio.
- Moja smjena dogodila se u vrijeme kad je Tuđman bio jako bolestan,
kad njegova snaga više nije mogla doći do izražaja i kad su se u
sigurnosnom sustavu počele pojavljivati neke druge okolnosti. Nakon
odlaska iz SZUP-a, postavljen sam za ravnatelja nadzorne službe u
UNS-u. Bilo je to hijerarijsko napredovanje, no s obzirom na
važnost degradiranje.
VL: Kažu da vas je Manolić doveo u
službu.
- To je glupost koju želim raščistiti jednom zauvijek. Upoznao sam ga
90-ih, u vrijeme stvaranja države imao je važnu ulogu u ustroju
sigurnosnog sustava, a ja sam bio u poziciji da s njim surađujem.
Nije moglo bez Račana
Ostali ste zapamćeni po aferi s novinarskim dosjeima. – Ta je priča tražila puno više razjašnjenja nego što je učinjeno. Nositelji cijele afere, za koju se kasnije dokazalo da je izmišljena pa je još prije dvije godine proslijeđeno izvješće Državnom odvjetništvu, bili su Šime Lučin, Franjo Turek i Zinka Bardić uz potporu dijela medija. Ali, oni to nisu mogli provesti bez odobrenja Vlade i tadašnjeg premijera Ivice Račana. Mogu razumjeti da su to odradili ostaci boljševičkog mentaliteta kojemu nije bilo prvi put da se upusti u takve kombinacije. Ali ljudi koji su sjedili u toj istoj vlasti i koji su prošli '71., kad im se na isti takav način pakiralo, nisu digli glas protiv toga. Dokaz je to da vlast mijenja ljude. Ruku na srce, tu su se dogodile i neke stvari koje imaju elemente kaznene odgovornosti jer je novinarima dana mogućnost da sami odluče hoće li njihovi dosjei biti uništeni ili ne. Presedan je na europskom tlu da netko donese odluku prema kojoj civil može odlučiti o uništenju službenog dokumenta.