Ispred zgrade Višeg suda u Beogradu kamere su danas zabilježile neopisivu gužvu. Okupilo se tamo svakojakog svijeta, među njima princ Aleksandar Karađorđević, šef Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj, pripadnici Ravnogorskog pokreta i ekstremne nacionalističke organizacije Obraz, građani u narodnim nošnjama, s istaknutim četničkim obilježjima. Gužva i u suprotstavljenom taboru: više desetaka mladih aktivista s antifašističkim oznakama, koje je policija držala na sigurnoj udaljenosti od sudnice, a tu su i "Žene u crnom", agilne aktivistice za ljudska prava, čije su tri članice tijekom jutra privedene.
Pa ipak, trenutak izricanja presude – kojom je poništena odluka od 15. srpnja 1946. kada je komandant Kraljeve vojske u otadžbini, general Dragoljub Draža Mihailović osuđen na smrt strijeljanjem zbog kolaboracije s nacističkim okupatorima – praćen je u grobnoj tišini, a onda se sudnicom prolomio snažan aplauz.
Obrazlažući svoju odluku, sudac Aleksandar Trešnjev naglasio je da sud nije utvrđivao činjenicu "je li Dragoljub Mihailović ratni zločinac ili ne, već isključivo je li imao fer i pravedno suđenje".
Moguća i odšteta
"Ovo nije bila rehabilitacija Ravnogorskog pokreta i Jugoslovenske vojske u otadžbini jer je to učinjeno brojnim zakonima koji se odnose na boračka pitanja", rekao je Trešnjev.
Sud je utvrdio da Mihailović nije imao pravo na obranu, da nije vidio svoga odvjetnika sve do početka suđenja, da je sporna presuda donesena u nezakonitom procesu, i to iz političkih i ideoloških razloga.
"Dragoljub Mihailović smatra se neosuđivanim", zaključio je sudac sublimirajući višegodišnji postupak, tijekom kojeg je sud ispitao desetine svjedoka, uglavnom povjesničara, preslušao audiosnimke sa suđenja i prikupio brojnu dokumentaciju.
Odluka o rehabilitaciji Draže Mihailovića konačna je i ne postoji mogućnost žalbe s obzirom na to da postupak ima samo jednu stranu. Mihailoviću su ovom odlukom vraćena građanska prava, a odvjetnik Zoran Živanović rekao je da se presuda odnosi i na zaplijenjenu imovinu: Mihailovićevi nasljednici, ponajprije unuk Vojislav Mihailović koji je proces prije devet godina i pokrenuo, mogu tražiti povrat oduzete imovine, a trebali bi dobiti i odštetu.
"Povijesnu presudu" Dražini poklonici proslavili su skandirajući "Tito ustaša" i pjevajući četničku pjesmu "Od topole pa do Ravne gore", a posebno razdragan bio je Vojislav Šešelj. "Ovo je jedina odluka koju je sud mogao donijeti. Ovaj dan zaslužuje da bude proglašen danom sveopćeg srpskog pomirenja. Povijest Drugog svjetskog rata treba prepustiti povjesničarima, a da mi potomci četnika i partizana gradimo zajedno srpsku budućnost", kazao je Šešelj za kojeg je Mihailović bio "srpski junak koji se hrabro borio u Drugom svjetskom ratu, a onda postao nevina žrtva komunističkog režima".
Rehabilitaciju lidera četničkog pokreta Dragoljuba Mihailovića dio srpske javnosti vidi kao priliku za pomirenje, a dio kao odluku koja će samo produbiti podjele u narodu. Ministar unutarnjih poslova Nebojša Stefanović izrazio je, "kao potomak partizanskog borca koji je sudjelovao u oslobađanju Beograda i Srbije tijekom Drugog svjetskog rata", nezadovoljstvo odlukom suda o rehabilitaciji Draže Mihailovića.
Fašist i točka
Odluka beogradskog suda o rehabilitaciji četničkog vođe očekivano je izazvala žestoke reakcije i u političkim krugovima u Hrvatskoj. Većina hrvatskih političara uvjerena je da se ovakva odluka neće dobro odraziti na odnose Hrvatske i Srbije, ali ni na put Srbije prema eurointegracijama.
Možda i najrječitiji bio je ministar pravosuđa Orsat Miljenić koji je izjavio da je "apsolutno zgrožen" odlukom beogradskog suda o rehabilitaciji četničkog vođe Mihailovića dodajući da je to "silno velika pogreška kao što bi to bila rehabilitacija Hitlera, Mussolinija ili Pavelića".
"Za nas je Draža Mihailović bio zločinac i ostao je zločinac. Bio je fašist i točka", rekao je ministar Miljenić, a i stav Vlade je jasan.
"Odluka Višeg suda u Beogradu pogrešna je i neprihvatljiva. Vlada RH oštro osuđuje takvu reviziju povijesti jer je četnički pokret na čelu s Dražom Mihailovićem bio na strani zla i nepravde, surađivao je s fašističkim i nacističkim snagama i te činjenice ne može promijeniti nijedna sudska odluka".
>> Ivica Dačić o rehabilitaciji Draže Mihailovića: Odluka suda je sramotna
Četnici su u Hrvatskoj i BiH sve do veljače 1942 suradjivali s partizanima i borili se s njima rame uz rame. Poslije su suradjivali s Talijanima, pa čak i sa ustašama i nijemcima, da bi se potkraj rata opet okrenuli partizanima i kokardu zamijenili petokrakom. Srbi na to gledaju pragmatično. Po njima je svako tko se borio za Srbiju i srpstvo, a protiv Hrvatske države antifašista, jer su im Hrvati kao i nekim našim ljevičarima po definiciji fašisti. To je otprilike sličan mentalni sklop. Sjetimo se samo bivšeg predsjednikakoji i nakon 70 godina priča o ustaškoj guji u njedrima hrvatskog naroda. Bolje metafore ne bi se dosjetio niti Šešelj.