U svojoj najnovijoj knjizi "Čudesni život Josipa Broza Tita", hitu na
tržištu knjiga (tiskao ju je David Tasić, poznati član
grupe, s Janezom Janšom, uhićene pod optužbom za raspad
Jugoslavije), slovenski književnik Žarko Petan (1929.) otkriva da je
Tito prije smrti zatražio u ljubljanskoj bolnici 1980. svećenika!
"Dok je Josip Broz ležao u ljubljanskom Kliničkom centru",
piše Petan, "u veljači 1980. poželio je porazgovoriti s
duhovnikom! Zadatak je Crkva povjerila svećeniku Frančeku Križniku
(rođenom 17. srpnja 1944., Šmarje pri Jelšah),
tada poznatom i javnom protivniku ateizma. Križnik se uputio na poziv u
Klinički centar, ali sigurnosna služba Titovih čuvara nije dopustila
prilaz diktatoru. Kad je Broz ponovio želju, poslali su po svećenika,
koji je otišao u bolnicu i obavio dugi razgovor s Josipom
Brozom. Uskoro, u ožujku, duhovnik Križnik otišao je na
studijsko putovanje u SR Njemačku, gdje je 28. ožujka poginuo u
nejasnim okolnostima, pod kamionom kod Düsseldorfa. Očito da
je neugodnu priču o tom sastanku struktura vojne policije KOS-a željela
trajno zataškati", zaključuje Petan.
Anonimno pismo kao
upozorenje
Međutim, slučaj spominje u jesen 1980. u Beogradu jezuit p. Anton
Župančić, koji je tada djelovao u jugoslavenskom glavnom gradu. A samog
Petana upozorilo je na sve nešto drugo.
"Mjesec-dva nakon izlaska moje prve knjige o Titu Veseli diktator,
ljeti 1994. godine (prevedena je i na hrvatski, op. p.),
našao sam u svojem poštanskom ormariću anonimnu
poruku pod naslovom Dopuna knjizi Veseli diktator. Odnosila se na
događaj sa svećenikom u Kliničkom centru... Nisam do danas
našao nijednog provjerenog dokaza, ali sam se domogao
informacije da je Franček Križnik otputovao u inozemstvo jer su ga u
Sloveniji progonili, a kraj Düsseldorfa se autom na ravnoj
cesti zabio izravno u kamion." Pa iako Petan iskreno priznaje da
čvrstih dokaza nema, niz detalja iz biografije Broza u suglasju je s
njegovim otkrićem i podosta pridonose mišljenju da je Tito
bio neke vrste mistik, pa i sklon kršćanskom vjerovanju.
Tito pritajeni vjernik?
Da je Tito bio pritajeni vjernik i kršćanski mistik,
prisjećaju se i naknadno neki svjedoci. Jedan od njih bio je i Đilas.
Vraćajući se s pogreba Kidriču, Plavim vlakom u Beograd, Đilas je s
podsmijehom dotaknuo temu zagrobnog života. Tito ga oštro
prekine: "Ne govorite o tome! Tko zna što je to!" A kad su
spalili Kardeljevo tijelo, Tito je komentirao da su ga trebali pokopati
na stari kršćanski način.
Najizravniji bio je Tito u Zagrebu 1945., kad je pozvao katoličke
biskupe na razgovor, ne bi li od njih izmamio distanciranje od
Stepinca. Na svojstveno lukav način dao im je na znanje da je i on
"katolik i Hrvat". A to je ponovio navodno dva dana poslije na tajnom
sastanku sa samim Stepincem. Iz svoje rane mladosti Tito je rado pričao
kako ga je kao ministranta pljusnuo župnik jer mu nije spretno i brzo u
sakristiji pomogao obući misnu halju. "Tako sam postao ateist",
objašnjavao je.
Grob bez zvijezde
Najveća zagonetka u tom pogledu jest to što na njegovu grobu
u Kući cvijeća nema petokrake, prvog simbola komunističke ideologije
koji su jugokomunisti stavili u sredinu državne zastave i pod kojim su
pogibali mnogi partizani, a poslije rata članovi partije s njom bivali
pokapani. Jedno je sigurno: bez Titove naredbe njegov grob ne bi bio
bez toga međunarodnoga komunističkog znaka. A križ, naravno, ipak nije
mogao zatražiti. U svakom slučaju, Petanovo otkriće zavređuje pozornost.
Tko je Žarko Petan?
Biografija Žarka Petana, jednog od najpoznatijih slovenskih pisaca i istraživača Titove biografije, također je zanimljiva i znakovita. Kao trogodišnje dijete doputovao je iz Ljubljane u Zagreb sa starijim bratom, majkom i vrlo poduzetnim ocem. Zagreb je bio između dva rata meka za mnoge poslovne Slovence i Petanov otac uskoro postaje uspješan zagrebački trgovac, a uoči rata zakupio je i hotel Dubrovnik, tada "Milinov". Tako je Žarko Petan počeo školovanje u Zagrebu. Zbog ratnog vihora, 1944. otac se s njim vratio u Sloveniju, a majka sa starijim bratom u Trst. Po očevoj želji, da stekne što bolje obrazovanje, bio je neko vrijeme đak katoličke gimnazije u konviktu "Školska braća" u Deželićevoj ulici (danas Prilaz), pod Stepinčevim patronatom, te je s pitomcima obvezno odlazio na Stepinčeve mise u katedralu. Poslije 1945. komunisti konfisciraju svu očevu imovinu u Hrvatskoj i Sloveniji i on umire u ljubljanskom sobičku, ocrnjen kao "kapitalist". Brat je ostao u Italiji, radio je kao prevodilac na radiju Slobodna Europa. U želji da se nekako dokopaju brata, udbaši zatvaraju Žarka na odsluženju vojnog roka u Beogradu, lažno ga optuživši za protudržavnu djelatnost. Godinu i pol ucjenjuju ga da pozove brata kući. Osuđen je na sedam godina zatvora! S robije, većim dijelom provedene u samici, izvukao ga je Stane Kavčič, 1971. poznat kao "slovenski Miko Tripalo". Uz brojne knjige, scenarije, memoare (Petan je među prvima objavio i aforizme slovenskih kazališnih redatelja), objavio je knjigu "Prošlost", tiskanu u Zagrebu, u kojoj opisuje mladost u Hrvatskoj, te dvije farsične knjige o "operetnom diktatoru Josipu Brozu", prepune detalja, koje imaju i dokumentarnu vrijednost.
