Odluka da se Trgom dr. Franje Tuđmana nazove prostor ili "ledina" ispred Rudolfovih vojarni razočarala je obitelj prvog predsjednika, pa i premijera Sanadera. Kad je napokon postignuto suglasje da prvi hrvatski predsjednik treba dobiti prikladni znamen ili znamenje u glavnom gradu, nastavlja se žučljiva rasprava o smislu i sadržaju te "prikladnosti".
Uz odavno poznate ideje da bi po njemu trebalo nazvati Trg maršala Tita, Britanski, Rooseveltov ili dio Trga Francuske Republike, lani se javila i ona o Zračnoj luci Zagreb, što je podržao Tuđmanov sin Miroslav. Ipak, najviše polemike izazvale su dvije ideje: ona članova Udruge branitelja Podravke da se po Tuđmanu nazove Kaptol i prijedlog urednika Večernjega lista Hrvoja Dečaka da se po Tuđmanu nazove Trg svetoga Marka.
Da te ideje ne bi ostale neprimjetne pobrinula se Ankica Tuđman kojoj se neobično svidjela ideja da njezin pokojni suprug simbolički trajno stoluje na kultnom zagrebačkom placu. Prijedlog je nazvala "dobrim, racionalnim i prihvatljivim", dodavši da je predsjednik "i osobno neraskidivo vezan uz taj trg, koji je odavno simbol hrvatske državnosti". Sasvim je razumljivo da bi Ankica Tuđman rado vidjela svog pokojnog supruga na nekom svetom ili makar posvećenom mjestu, ali odlučiti bi ipak trebali povjesničari, urbanisti, arhitekti, povjesničari umjetnosti i umjetnici.
Uvjeren sam da bi svaka ideja da Tuđman dobije neki urbani i simbolički prostor na temelju načela "osvajanja tuđeg prostora" bila duboko u suprotnosti s njegovom političkom filozofijom i državničkim naslijeđem. Naime, ključna misao koja je usmjeravala njegovo spisateljsko i državničko, pa i ratničko djelovanje bila je: "Biti svoj na svome!". Upravo zbog toga, dr. Tuđman zaslužuje prostor i znamenje koje ga ne bi posmrtno pretvorilo u političkog i povijesnog džepara.
Upravo zbog toga, meni se čini najrazumnijom ideja da se po Tuđmanu nazove Zračna luka Zagreb, a siguran sam da bi on osobno bio sretan da se po njemu nazove i sadašnji stadion Dinama koji je na neki način bez imena. A kad je u pitanju spomenik, koji je također zaslužio, može ga se postaviti na nekom od kultnih zagrebačkih trgova, parkova ili perivoja koji ne moraju nositi njegovo ime. Zašto ne i na Markovu trgu: na onom mjestu gdje je pustio suzu kad je prvi put podignut hrvatski barjak.
