Neko od obveznih cjepiva prošle godine nije primilo 205 djece jer su to odbili njihovi roditelji. Samo godinu ranije pedijatri su prijavili 29 takvih slučajeva, dok je 2011. cijepljenje odbijeno u samo četiri slučaja. Drastičan rast odbijanja cijepljenja samo je dio općeg bunta protiv obveze cijepljenja koju će preispitati i država.
Naime, iz Ministarstva zdravlja potvrdili su da pokreću javnu raspravu o toj temi, što je prvi korak prema eventualnom ukidanju ili modificiranju obveze cijepljenja. Javnoj raspravi prethodit će stručna, kojoj je cilj definirati zajedničko stajalište struke.
Prijete epidemije
A struka je i te kako podijeljena. Glavni argument i pobornicima i protivnicima teške su posljedice necijepljenja, odnosno cijepljenja. Prvima u prilog ide činjenica da je prije nekoliko godina dvoje djece umrlo od hripavca jer se nisu stigli cijepiti, drugima, pak, slučaj paralize nakon cijepljenja. Među nuspojavama u 2012. stoji i slučaj 14-godišnjaka kod kojeg se dan nakon cijepljenja protiv difterije, tetanusa i dječje paralize javio prijapizam – stanje nenormalne, neželjene i bolne erekcije. Takve će nuspojave dio liječnika nazvati sporadičnima, a drugi će ih isticati kao mogućnost koja sutra može pogoditi svakoga.
Hoće li cijepljenje biti obvezno ili ne više je kulturološka i stvar društvene klime, država mora osigurati mogućnost cijepljenja
prim. dr. sc. Bernard Kaić, Zavod za javno zdravstvo
– Struka zna da se cijepiti mora, a antivakcinalni stavovi grade se uz poziv na strah od cjepiva. Nije dobro da se roditelje prisiljava na cijepljenje, ali sustav mora imati obvezu omogućiti cijepljenje. A hoće li za roditelje biti obvezno ili ne, to je više kulturološka i stvar društvene klime – smatra prim. dr. sc. Bernard Kaić, voditelj Odjela za prevenciju zaraznih bolesti i cijepljenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Majke u dvojbama
Epidemiolog Kaić u prilog cijepljenju ističe eliminaciju niza teških bolesti, ali i upozorava da je u današnje vrijeme otvorenih granica lakše oboljeti. Kao primjer navodi pojavu bolesti ospica 2012. s kojom su u Hrvatsku doputovale majka i kći iz Rusije. Zapadnoeuropske zemlje poput Švicarske suočavaju se i dalje s periodičnim epidemijama ospica. Mnogi će na to odgovoriti da je mogućnost zaraze minimalna, a rizik od cijepljenja realan. Komu vjerovati?
– Naša je sloboda da biramo, želimo biti informirani i sami odlučiti. Neka se počne s raspravama i neka sudjeluju i roditelji pa ćemo dobiti konkretne odgovore na konkretna pitanja – poručuje mr. sc. Đula Rušinović Sunara iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata pri kojoj je osnovana i posebna grupa za preispitivanje obveze cijepljenja. Osnovane su i posebne udruge koje se protive cijepljenju generalno, a i grupe na Facebooku. U jednu od njih u samo tjedan dana uključilo se 5000 ljudi. Puno je tu zastrašujućih tvrdnji o bolestima, niz teorija i pozivanja na istraživanja koja dokazuju štetnost. Svega je toga svjesna i majka troje djece Mandica Granić koja, kaže, odgađa dalje cijepiti svoju djecu dok ne dobije relevantne informacije o svim rizicima i dobrobitima cijepljenja. Drukčija je odluka Marije Martinović koja je nedavno postala majka drugog dječaka i kojeg će, kaže, cijepiti jer trenutačno smatra više rizičnim postupi li suprotno.
''A hoće li za roditelje biti obvezno ili ne, to je više kulturološka i stvar društvene klime – smatra prim. dr. sc. Bernard Kaić,'' ---------------------------------------------------------------------------------------- Cijepljenje bilo koje osobe, pa tako i djece, je prije svega pitanje osnovnih ljudskih pravava i sloboda. Odakle bilo kome pravo da drugu osobu prisiljava na određen medicinski postupak ili zahvat ukoliko ta osoba, odnosno njezin zakonski skrbnik, to ne želi ? Sve te priče o mogućim štetnim posljedicama u slučaju ukidanja obveznog cijepljenja za zdravlje širokih narodnih masa, (čak i da su točne, a vjerojatno nisu) su samo floskule iza kojih se gotovo sigurno skriva želja za zaradom. I još nešto. Roditelje niti sada ne može bilo tko prisiliti da svoju djecu cijepe ukoliko to ne žele. Dovoljno je samo biti informiran i dosljedan u toj svojoj odluci.