Hrvatska naftna kompanija Ina i službeno je potvrdila kako je zaprimila zahtjev USKOK-a za izdvajanje dokumentacije vezane uz poslove nabave nafte od 2009. do 2013. godine. Nabava nafte za potrebe Ine predmet je višegodišnjih nesuglasica dvaju velikih dioničara u Ini. Proteklih godina hrvatski članovi uprave i Nadzornog odbora kompanije u više su navrata tražili uvid u podatke o tim transakcijama, tvrdeći kako je nabava nafte – vrijedna između 2,5 i 3 milijarde dolara godišnje – netransparentna.
Problematične revizije
Upravo zbog takvih sumnji obavljeno je više internih i eksternih revizija takvih aktivnosti, no hrvatska strana imala je prigovore na metodologiju i doseg tih analiza.
S druge strane, mađarska strana kontinuirano je odbijala hrvatskim članovima omogućiti pristup podacima o nabavi nafte, pravdajući to željom da se spriječi objavljivanje tih iznimno vrijednih podataka u javnosti, čime bi, tvrdilo se, Ina mogla naći u nepovoljnoj poziciji u odnosu na konkurenciju.
Srž nesuglasica seže još u 2009., kad je MOL preuzeo operativno upravljanje kompanijom, a brzo nakon toga i izmijenio dugogodišnji Inin sustav nabave i uvoza nafte. On je funkcionirao preko InterIna, kompanijinih podružnica u stranim zemljama, koje su po uputama matice sklapale ugovore s dobavljačima i organizirale logistiku za dobavu robe. Ukidanjem InterIna, taj posao u većoj mjeri preuzeo je Moltrade, MOL-ova specijalizirana trgovačka kuća koja je obavljala poslove trgovanja naftom i derivatima za potrebe cjelokupne MOL Grupe. Od tada, u pojedinim godinama Moltrade je što kao prodavač, što kao posrednik sudjelovao u nabavi i do 60 posto uvezenih količina nafte. Iako službeni podaci nisu dostupni, neslužbeno se iz izvora u Ini može doznati kako je taj udjel od 2010. u padu, a da je 2013. pao na oko 25 posto te kako Moltrade više Ini ne prodaje naftu, već joj isključivo pruža posredničke usluge. Također, neslužbeno se može doznati i kako je posrednička naknada koju je Ini zaračunavao Moltrade bila znatno manja nego što je kompanija plaćala InterIni.
– Ni jedna revizija nikad nije pokazala nepravilnosti, dapače evidentno je da je Ina samo profitirala od suradnje s Moltradeom jer je zbog obujma dobila bolju cijenu. Svi procesi nabave usklađeni su s unutarnjim procedurama kompanije i zakonima, a bitno je reći i da su te odluke uvijek donošene u Zagrebu te da su s njima bili suglasni svi članovi uprave – kaže Večernjakov sugovornik, inače član menadžmenta kompanije. S druge strane, kritičari ovog modela nabave tvrdili su kako je na taj način MOL izvlačio novac iz Ine mimo uobičajenih sredstava dogovorenih Međudioničarskim ugovorom.
Profitirali ili izgubili
– Tvrdnja da je Ina uštedjela jer je Moltradeu plaćala manju posredničku naknadu nego InterIni je smiješna. Pa vlasnik InterIne ionako je bila Ina. Prebacivanjem tog posla na Moltrade taj novac trajno nestaje iz kompanije. Također, bilo bi zanimljivo vidjeti pod kojim uvjetima je MOL sklapao financijske aranžmane o nabavi nafte s Inom i kolike je kamate Ina tu plaćala – kaže jedan domaći naftni stručnjak.
Je li sve uistinu bilo po zakonu i je li Ina takvim modelom nabave nafte profitirala ili gubila, odgovorit će USKOK.
A zasto USKOK ne proceslja iNU I vidi sto se desavalo prije MOLa. Tamo bi dobili prave odgovore o stvarnoj kradji, a ne sad. Vidi se da zivimo u totalitarnoj drzavi. I budali je jasno kako politika upravlja pravosudnim organima.