Hodit na ribe, to mi je bio život, a ne samo hobi! Ulovio bih kilo ili dva, žena i ja bi ispekli ili skuvali i imali obid. Nikad nisam ni deka proda! Ovo što nam rade, to je smrt, isto kao da katoliku ne daju poć u crkvu! – ogorčen je 75-godišnji Tonko Bonačić Proti, mali ribar iz Milne na Braču.
Riba za prehranu obitelji
On i supruga zajedno, kaže, izlaze na more kad god im vremenske prilike dopuštaju, bace “mrižicu” i ulove nekad više, nekad manje, ali taman za svoje potrebe.
No sukladno obvezama RH iz pregovora o poglavlju 13., kojim se u godinu i pol od pristupanja ukida kategorija malog ribolova, koju ne poznaje ni ostatak mediteranskih zemalja u EU, oko 13.000 tzv. malih ribara do kraja će se godine morati preorijentirati u profesionalce ili pak sportske ili rekreativne ribolovce.I ovim posljednjim dvjema kategorijama, neslužbeno doznajemo u Ministarstvu poljoprivrede, dnevna je kvota pet kilograma ulova (s mogućnošću dodatnog ulova jedne velike ribe “kapitalca”), ali bez korištenja mreža i drugih alata koji su bili “privilegij” malih.
Prema pravilniku koji će uskoro stupiti na snagu većina malih već će od 1. ožujka morati ostaviti mreže i okrenuti se udičarenju, parangalima do 50 udica i vršama. Ostali, pretpostavlja se njih oko 2000, u kategoriji malih ribara ostat će pak do kraja godine. Riječ je, kako doznajemo, o ribarima s otoka i s poluotoka Pelješca te starijima od 60 godina čiji dohodak ne prelazi 1660 kuna, a potom će, od 1. siječnja 2015., i oni u sportaše ili rekreativce za koje je dozvola dosad stajala oko 500 kuna godišnje – a za “penziće” svega 100 kuna.
No na tu ideju šjor Tonko odmahuje rukom.
– To nije to! Zabranjuje nam se mriža, ukida se naša tradicija. Čisto su nas upropastili! Proklinjemo i Europu i naše koji su to dopustili – zaključuje Bonačić Proti koji je u Splitsko-dalmatinskoj županiji jedan od oko 2100 ljudi s dozvolama za mali ribolov, koje su se na otocima dobivale besplatno.
– Ja sam bio i veliki i mali ribar. Onemogućiti ljudima da budu mali ribari znači izbrisati 1000 godina tradicije, ali i egzistenciju ljudima, pogotovo u današnje vrijeme kada nema posla. Tih nekoliko kilograma ribe dnevno koje su mogli izloviti hranilo je te obitelji, a mnogi su i uložili tisuće kuna u mreže, brod i ribarski pribor – kaže Ive Pavin iz Petrčana pokraj Zadra.
– Nekako vjerujem da to ipak neće biti kako najavljuju, mislim da će naša ribolovna društva reagirati na te propise koji mnoge male ribolovce pogađaju – kazao nam je u Rijeci 70-godišnji umirovljenik Ivan Trusić, dok profesionalni ribar Igor Novak iz Hvara kaže kako istinski problem nije u malim ribarima, već u nedostatku nadzora.
Nema kontrole
– Istina je da su mnogi od njih lovili više od dopuštenih 5 kg i prodavali na ribarnicama. Bili su nelojalna konkurencija, ali to se događalo zato što nema kontrole – tvrdi Novak.
Rajko Katnić, predsjednik riječkog Športskog ribolovnog društva Luben, kaže da je i on kao građanin nezadovoljan novim mjerama.
– Ljudi u Vladi potpuno su zbunjeni i ne znaju što rade. I sam sam ljeti lovio na mreže, slijepo se držao zakona, to je u mojoj obitelji tradicija. Pravdaju se da su takvi propisi u EU, no ja sam obišao Europu i jako dobro znam da oni za takvu vrst ribolova nemaju interesa. Odluke se donose u hipu, bez promišljanja – rekao je Katnić.
Ukidanje malog ribolova, što se dugo najavljuje, korak je ka ukidanju crnog tržišta ribe na kojemu, tvrdi naš izvor, nedostaje jačeg sustavnog nadzora. Ulov “malih” nerijetko završava kod “velikih” profesionalaca koji ga knjiže kao vlastiti te u restoranima, no “sveci” nisu ni profesionalci, a ni sportaši i rekreativci među ribarima, objašnjava naš izvor.
O hrvatskom morskom ribolovu odlučuje nekakav ratar ili stočar u Ministarstvu poljoprivrede.