Zlatko Komadina, potpredsjednik SDP-a i primorsko-goranski župan, opušten je i, mogli bismo reći, sasvim "cool" tip. Komadina je i duhovit i autoironičan, pa pomalo se čini i zanesenjak i romantik. U jednom me trenutku upitao jesam li gospođa ili gospodična. Kad sam odgovorila, ispričao je kako mu je jednom na takvo pitanje jedna poznanica odbrusila:
– Kretenu jedan, pa to je moja privatna stvar! Komadina na pitanja odgovara prilično otvoreno, iako je upozorio da ga neću posvaditi ni sa kim, ipak je vrlo iskreno opisao stanje u SDP-u.
:: Župan ste u četvrtom mandatu s pobjedom u prvom krugu, uspješan...
Uspješnost je relativan pojam. No, građani vjerojatno ne bi više puta birali neuspješnog. Jedino u što vjerujem to je mišljenje građana. A demokracija nas je prvo naučila da je mišljenje većine ispravno.
:: A što se onda dogodilo s vašom funkcijom ministra prometa koja je trajala samo tri mjeseca, zašto taj vaš projekt nije uspio?
Ne može u životu sve uspjeti. U 23 godine, tri mjeseca, koliko sam bio ministar, samo su tri posto mog političkog rada. Neki su me pitali jesam li bio neuspješan ministar, ali u tom roku ne možete biti ni uspješni ni neuspješni. Jednostavno se dogodilo da sam morao odstupiti kombinacijom raznih razloga, ali u konačnici, tada prvenstveno zbog zdravstvenih razloga.
:: Međutim, očito je da ste zdravi, radite kao župan. Je li bilo neophodno otići s ministarske funkcije zbog toga? Je li se moglo pričekati s odlaskom?
Da se moglo, pričekalo bi se. Nije se moglo.
:: Je li vam žao zbog toga?
Nije. Nikada mi u životu nije bilo žao ni za jednim postupkom. Ministarsku sam funkciju shvatio kao obavezu i odgovornost, a ne kao želju i ljubav za tim poslom. Dobili smo izbore, potpredsjednik sam stranke, svi koji smo bili pozvani na mobilizaciju, morali smo se odazvati. I bilo je što je bilo, ništa dalje od toga.
:: Kako ocjenjujete rad Vlade?
Rad Vlade ocjenjujem u realnim okvirima mogućeg. Svi želimo više i bolje, ja u županiji, Milanović kao predsjednik Vlade u Hrvatskoj, missice uvijek žele mir u svijetu... Samo, jedno su želje, a drugo mogućnosti.
:: Kako je u županiji?
Po mišljenju većine nas nije dobro jer smo naučili i znamo za bolje, možemo i moramo bolje. Po statistici i podacima je solidno. Među prvima smo, a često i prvi u Hrvatskoj po novostvorenoj vrijednosti, po BDP-u, uz Istru. Zagreb ne računam jer nije u redu da se Zagrebu pripisuje nadnaravni BDP od kojeg građani Zagreba nemaju nikakve koristi jer se zbrajaju kruške i jabuke, tu je u Rijeci Ina rafinerija, Janaf, a zbraja se u Zagrebu. S druge strane imate neravnomjeran sustav gospodarstva u županijama, 60 posto svega što se stvori u Hrvatskoj je u Zagrebu, a 40 posto u županijama. U Zagrebu živi 900.000 stanovnika, a u ostalim dijelovima RH 3,5 milijuna ljudi, to je neodrživi sustav regionalnog razvoja. Primorsko-goranska županija najperspektivnija je u Hrvatskoj, ne zato što sam ja župan, nego zbog geostrateškog položaja. RH su vrata Europe, a mi smo ta vrata u RH. U energetskom, prometnom smislu. Mi i Istra ostvarujemo 50-60 posto prometa turizma. Ta naša prometna priča s novom lukom, novim terminalima, novom željeznicom, poslovna zona najveća u Hrvatskoj Kukuljanovo, zatim zona Miklavlje prema slovenskoj granici, zona Urinj, zona Omišalj... razvojne su perspektive Hrvatske. Realizacijom naših projekata po našem novom prostornom planu možemo zaposliti desetine tisuća ljudi. Hrvatsku moramo otvoriti investitorima jer našeg kapitala nema, banke su pune novca, a privatnih domaćih investicija ima malo i treba tražiti strane.
:: Linić je neki dan optužio poduzetnike da ništa ne investiraju, a oni su mu odgovorili da nismo u komunizmu?
Drug Linić je često u pravu. I baš je drug.
Po čemu je drug, svjetonazorski ili prijateljski?
Stranački je drug. Inače, mi se znamo od devedesetih, od 93. se družimo. Nisam pobornik rata između Vlade i poduzetnika, ali nije alibi ni poduzetnicima napadati Vladu ni obrnuto. Da je Linić u pravu pokazuju ekstraprofiti monopolista, a monopolisti su, uz dužno poštovanje, banke u stranom vlasništvu, pa telekomunikacijske tvrtke u privatnom vlasništvu. Odakle im profit? Ne s neba, nego od hrvatskih građana i hrvatske privrede te i takve, kako bi rekao pokojni predsjednik Tuđman. Prema tome, dobiti koja se može reinvestirati ima, ali se ne ulaže. Banke su se pretvorile u institucije za proizvodnju profita vlasnicima, a ne u prateće gospodarske institucije. To je priča o neoliberalnom kapitalizmu koji je neodrživ na duge staze.
:: Nije li SDP postao promotor neoliberalnog pristupa?
Dio SDP-a jest, ali ja nisam. Ja živim u neoliberalnom kapitalizmu, ali nisam pobornik. Liberalan sam kao čovjek, ali kao političar sam socijaldemokrat, a to znači da svi moraju imati jednaka prava i mogućnosti, a država mora biti socijalno osjetljiva.
:: Vi ste, dakle, istinski socijaldemokrat?
Osnivao sam SDP 1991. godine, bio na prvoj konvenciji SDP-a, jedan sam od rijetkih koji je još politički živ, jedan sam od rijetkih koji nije izgubio nijedne izbore od devedesetih, dakle imam povjerenje građana i stranačkih kolega. Pa vjerojatno svi oni ne griješe.
:: Osim što je SDP narastao, jeste li zadovoljni stanjem u stranci?
Ja sam uvijek pobornik za više razgovora, više suradnje, više zajedništva i pomaganja jedni drugima, to je definicija socijaldemokracije.
:: Toga sada nedostaje?
S moje strane i strane nekih mojih kolega toga ne nedostaje. Svi smo mi prolazni, ideja stranke i program je nešto što ostaje. Neki su stranku shvatili kao prolaznu stanicu za ispunjavanje osobnih interesa i karijerističkih ambicija. To je pogotovu tako kad je stranka na vlasti, tako da sada u SDP-u imate određeni broj karijerista koji ne biraju sredstva, imaju laktove. Treba njegovati unutarstranačku demokraciju, mi smo što se sustava izbora tiče najdemokratskija stranka, čak i predemokratska.
:: Čak je do toga došlo da imate viška demokracije?
Prevelika demokracija je blizu anarhije. Jedino SDP ima sustav jedan čovjek – jedan glas, svatko može biti biran. To treba shvatiti pozitivno i ponašati se unutar tog sustava izbora tako da stranku jačamo, a ne da radimo podjele, da se ukopavamo u rovove. Stranka iz izbornih procesa treba izaći jača, a ne slabija.
:: Upravo se to sada događa. U zagrebačkom SDP-u vodi se pravi rat između tri kandidata za predsjednika.
To je medijski prikaz.
:: Ne slažem se. Pa sam predsjednik SDP-a uključio se u kampanju i otvoreno kritizirao jednog kandidata, Davora Bernardića.
E, to baš i nije u redu. Ja sam za to da se izjašnjavate ZA nekoga, ako se izjašnjavate, a ne PROTIV nekoga. Savjetujem svim kandidatima da ne prelaze Rubikon, nije dopušteno cipelarenje. Otišlo je sve to skupa malo daleko, nije potrebna ni kampanja. U uređenoj stranci se zna tko je Bernardić, tko Mrsić, a tko Maras. Ne znam čemu kampanja uopće jer se u njoj raspoloženje biračkog tijela mijenja samo tri posto, sve ostalo je zadano. Po onome što ja pratim iz Rijeke, ti izbori postali su nacionalni šušur.
:: Vi ste podržali Bernardića. Zašto?
Jesam, zato jer je najbolji.
:: Po čemu je najbolji?
Najbolji je kandidat. On je sada predsjednik zagrebačkog SDP-a, za prvi mandat ne možete nikada biti krivi, kad zabrljate dva mandata onda je to druga stvar. Kolega Bernardić je dovoljno mlad, dovoljno neiskvaren i dovoljno prav da ima pravo na drugi mandat. Za četiri godine on će biti u mladim, pravim godinama za preuzimanje odgovornosti za Grad Zagreb. Njegovi sadašnji protukandidati su njegovi potpredsjednici u gradskom SDP-u. Ako je netko kriv, onda su svi krivi. Druga stvar, ja ne znam za što bi to Bernardić trebao biti kriv?
:: Valjda je kriv za loš rezultat na izborima, nosio je listu za Skupštinu?
Na listi su bili mnogi i kreirali su je i usvojili svi na Gradskom odboru, uključivo kolege protukandidate. Nema krimena kod Bernardića, zato ga podržavam. Mi smo svi u stranci kolege, neki smo i suradnici, a neki i prijatelji. Kolegu Bernardića doživljavam kao stranačkog kolegu, druga i prijatelja. Prijatelju ću uvijek pomoći, inače se ne volim miješati u kampanje. Bio sam protiv izjašnjavanja unaprijed tko je za koga. Međutim, kad sam to rekao, svi ostali rekli su da ne razumijem taj sustav, da je to veliki demokratski iskorak, onda sam se i ja uključio u taj veliki iskorak i opredijelio sam se. Nisam dosad izgubio nijedne izbore, pa vjerujem da će moja podrška pomoći i Bernardiću da pobijedi. Bero ima puni legitimitet, on je stvarao, širio stranku, on je dijete SDP-a.
:: Pitanje izbora za zagrebački SDP pretvorilo se u pitanje podrške Vladi, jer ispalo je ako pobijedi Bernardić to će značiti da je organizacija protiv Vlade.
To je medijski efekt. Zagreb je Zagreb, značajan je, a Vlada je Vlada. Bero ništa nije kriv. Kad je trebalo preuzeti stranku od Bandića, preuzeo ju je. Kad je trebalo voditi stranku na izbore, vodio ju je. Kad se trebalo povući, povukao se. Kad se trebalo kandidirati za predsjednika, kandidirao se. Sve kako treba, svaka mu čast.
:: Već se komentira da će eventualna Bernardićeva pobjeda značiti formiranje fronte protiv Zorana Milanovića?
Imam previše posla da bih se time bavio, kao i moji kolege. Zagreb je glavni grad, toliko četvrti, mjesni odbori, samo da unutarstranačku infrastrukturu održavate na razini borbene gotovosti, što bi se vojnički reklo, trebate potrošiti i dane i noći i vikende. Neki žive u paranoji. Ma koje urote, protiv koga, mi smo jedna stranka. Možda nema ljudi na daljinski, možda ih ima, ali ih ljudi ne žele izabrati.
:: Što kažete na Milanovićevu kritiku Bernardića da mu je prvi posao bio sa 27 godina, i to u Saboru, kao zastupnik?
Svatko ima svoj razvojni put, dogodilo se da je Bero išao tim putem, mnogi su išli takvim putem. Uostalom, neka mnogi pogledaju svoje vlastite CV-jeve, ja se, na primjer, svoga nemam što sramiti.
:: Priča se da biste u nekoj novoj konstelaciji snaga vi bili šef SDP-a, Ostojić kandidat za predsjednika, a Bernardić za premijera?
A tko to priča? Volim ovaj kraj. Ne mislim odlaziti. Ponosim se povjerenjem građana, povjerenjem članova stranke koje smo moji kolege i ja dobili na zadnjoj konvenciji SDP-a. Teško da su birači u krivu, čudim se ljudima koji govore da su birači krivo izabrali.
:: To je Milanović rekao nakon Bandićeve pobjede u Zagrebu.
Nikada građani nisu pogriješili, možda smo mi, ali građani ne. Osnovno je pravilo demokracije da je ispravna odluka većine. Drugi je par rukava što mi mislimo o tome.
:: Bernardića smatraju Bandićevim čovjekom, oni koji mu u SDP-u nisu skloni?
Zanimljivo. Vjerojatno zato jer je postao član SDP-a dok je Bandić bio šef zagrebačke organizacije. Tada su se učlanile i tisuće drugih članova. Sve se događa u nekom vremenu.
:: Imate li vi ambicije biti šef SDP-a?
Ja sam se sam sa sobom pomirio dosta davno. Ne moram u životu više ništa biti jer sam gotovo sve već bio. Prema tome, nemam tih ambicija, ima ljudi koji će stasati, imamo aktualnog predsjednika koji može ponoviti mandat, pogotovu ako SDP dobije još jedne izbore. Bude li tako, svi smo dužni to podržati. Ja nemam rušilačke nagone, ono sjaši Kurta i uzjaši Murta.
:: Milanović je službenim avionom došao u privatni posjet na Krk. Kako to komentirate? Budući da je bio u vašoj županiji, je li vam se javio?
To je prenapuhano. Ako sam dobro informiran, bio je u BiH i vraćao se u RH. i što je sad tako presudno je li taj avion sletio u Zagrebu ili na Krku. Dragom Bogu svejedno je gdje je sletio. Što bi mi se javljao, ako je uzeo privatne dane.
:: U kakvim ste odnosima s Obersnelom, navodno u zategnutim?
Nismo u zategnutim, samo smo u odnosima. Obersnel i ja se znamo gotovo 20 godina. On je gradonačelnik više od četiri mandata, ja župan isto toliko, surađujemo sve te godine, zar bi nas birali da ne surađujemo. To su gadarije! Druga je stvar pijemo li mi svaki dan pivo na Korzu. Služba je služba, a družba je družba. Imamo li iste karaktere, nemamo. On drugačije poima neka pitanja, i daj Bože da je tako. Da su drugi kao Obersnel i ja, Hrvatska bi cvala. To je isto kao i priče u Zagrebu tko je protiv koga, a plasiraju ih oni koji nemaju što raditi.
:: Ima puno besposlenih u SDP-u koji se bave tračevima i spinovima?
Naravno da ih ima. Ne puno, ali su dobro raspoređeni.
:: Jednom ste spomenuli slinavce u SDP-u kojima je Milanović okružen, na koga ste točno mislili?
Na one koji su me maltretirali.
:: A tko su ti?
Da znam, imenovao bi ih, ne bih ih nazvao slinavcima.
:: Zašto baš slinavci?
A tko bi mogao nego slinavac dati "no name" izjavu za Globus po kojoj ja čovjeka na umoru smjenjujem da bih postao šef Sabora!?
Mene su slinavci asocirali na mlade ljude?
Ne, mladi su u redu, mlade samo stari mogu pokvariti. Slinavci su vazelin-bojna, kako ih ja zovem.
To su oni koji se uvlače?
E, pa naravno. To su slinavci.
Znate te koji se uvlače?
Sve ih ja znam, samo se moraju sami imenovati.
Sami izaći na čistinu?
Pa izašli su, to su oni koji nikada ne prolaze među kolegama u stranci niti na izborima i u svojim sredinama.
Jesu li vam dok ste bili ministar puno sapunali dasku?
Sapuna im je nestalo! Ma, treba samo preživjeti, ostati na nogama.
>>Komadina i Obersnel brane Milanovića
